Sport 12.06.2021.

EPSKA BORBA: Šta je sve Novak demonstrirao tokom meča sa Nadalom?

ČITANJE: 7 minuta

Pet propuštenih gem lopti u prva dva gema. Izgubljeni poeni posle drop šota ili smeča kao deža vi, ne samo na prošlogodišnje finale. Pad tonusa i 0:5. Malo ko je tada verovao, ali bilo je važno da veruje samo jedan čovek, onaj na terenu. Novak Đoković ostvario je jednu od najvećih pobeda u karijeri, titanskim naporom savladao je Rafaela Nadala u njegovoj kući na stadionu Filip Šatrije – 3:6, 6:3, 7:6 (7-4), 6:2.

U nizu impresivnih stvari koje je Đoković demonstrirao tokom četiri sata i 11 minuta borbe, jedna se izdvaja – koncentracija i kratko pamćenje, tako potrebni za ovakve mečeve sa mnogo emotivnih uspona i padova. Mogao je Novak vrlo lako da potone kada nije uspeo da odservira za 2-1 u setovima uprkos tome što je u tom gemu imao 30-0 i kratku loptu na forhendu, piše Sport klub.

Mogao je, ali nije. Zapravo, tri gema od 0:2 do 0:5 u prvom setu jedini su period kada su Novaku noge zakazale i kada mentalno nije bio u meču. Za sve druge na svetu, to bi bilo preskupo protiv Nadala na šljaci, ali ne i za Đokovića.

Kada ne može da ubaci prvi servis onako kako želi u produženom periodu, Novak ume da izgubi živce, da glasno komentariše i da se žali svojoj loži. Pre meča smo konstatovali da su laki poeni servisom nužnost za pobedu nad Nadalom. U prva tri seta nije ih bilo skoro uopšte. Zapravo, Đoković se držao predvidljivih šablona s obe strane – slajs sa djus strane, a sa prednost strane drugi servis uvek i samo u bekhend.

Najviše zbog toga, Novakovo osvajanje drugog i trećeg seta dobija džinovske razmere i ište jednostavno pitanje – kako, kad je morao krvnički da radi za svaki poen? Pre svega, time što je retko gubio željenu poziciju na terenu. Nadal je posle meča rekao da su večernji uslovi više odgovarali Đokoviću zbog toga što lopta nije toliko odskakala posle Rafinih spinova. To jeste načelno tačno, ali za razliku od prošlogodišnjeg finala koje je igrano u sličnim uslovima za odskok lopte, Novak sada nije dozvoljavao Nadalu da se razmaše i da bude taj koji će sve vreme diktirati.

Rafa je rekao: „Nisam se dovoljno dobro prilagodio uslovima“. Možda je jedno od prilagođavanja koje je trebalo da uradi pozicioniranje na riternu – da, stajanjem daleko iza linije obezbedio je sebi da lakše vrati i kada Đoković pogodi nešto snažnije i preciznije, ali suviše retko je koristio Novakove slabije druge servise za momentalne napade forhendom.

Često se previđa koliko je Nadalov bekhend ubojito oružje – stabilan, a ako se pošalje iole nepažljivija lopta, npr. nešto kraća kada se igra pod oštrim uglom, Rafa to momentalno kažnjava. Sada to nije bio slučaj, a Đoković je dobrim delom uzrokovao tu nesigurnost izvanrednim skraćenim forhend dijagonalama.

One su mu omogućile da nešto češće pobegne iz šablona njegova bekhend dijagonala-Nadalova forhend dijagonala: te vrste razmene Đoković može da dobija i izdržava, i jeste to činio kada je bivao u naletu, ali na duže staze, bilo je bolje držati Rafu u bekhendu.

Kako je vreme prolazilo, Đoković je primetio da je Nadal nekarakteristično nesiguran na bekhendu, pa je mogao sebi da priušti i nešto sporije lopte (ali pod uglom) bez straha od kazne. Pokušao je Nadal nekoliko puta da prodrma svoj bekhend, da pusti ruku na važnom poenu, ali to bi po pravilu završavalo greškama.

Poetska pravda

Prebacivanje ključnog i najčešćeg šablona na dijagonalu Đokovićev forhend-Nadalov bekhend presudni je razlog zašto je Novak de fakto bez servisa osvojio drugi i treći set. Uz ritern, koji je bivao sve bolji kako je meč odmicao – osim karakterističnih, dubokih i napadačkih riterna, u nekoliko važnih momenata Đoković se održavao u poenu i nadalovskim riternima, onim u visokom luku koji padnu duboko u polje i vraćaju poen u neutralnu poziciju uprkos izvrsnom servisu.

I, kako to obično biva – ironija ili poetska pravda, kako god – najvažnije poene Đoković je osvojio udarcima koji su mu najmanje dobra doneli.

Generalno, Novak je dobro igrao drop šotove i birao poželjne trenutke, ali udarac posle često nije bio adekvatan – kombinacija s lobom postala je malo predvidljiva i Nadal ju je čitao dajući sebi dodatnu i dovoljnu sekundu vremena, a nekoliko puta je Novak izgubio i igru mačke i miša na mreži. Međutim, onda kada je stvarno gorelo pod nogama, na set lopti za Nadala u trećem setu, i posle svih propuštenih prilika – potrebe za dodatnim udarcem nije bilo, drop šot je obavio posao.

Ni od servisa, kao što smo spomenuli, Novak nije imao vajde kojoj se nadao, a onda je došao trenutak na 5-4 u taj brejku trećeg seta. Uglavnom je sa prednost strane Novak servirao u forhend prvi servis, u nadi da raširi teren koliko može kada već ne može servisom da dođe do vinera, ali u tom trenutku je promenio odluku.

Iznenađenje uspelo. Spustio je divan servis na T – as. I na prvoj set lopti, mada servis nije bio preloman, pogodio je slajs kakav je želeo.

Rani gubitak servisa u četvrtom setu došao je kao posledica izgubljenog već dobijenog poena na mreži. Nije to bio ni prvi ni poslednji takav na obe strane – jednostavno, obojica bi „čupali iz očiju“ suparniku kada bi se već činilo da je stvar rešena, a desetine redova genijalnosti morale su da se plate cenom poneke početničke greške (recimo, Nadalov promašen rutinski volej na 3-4 u taj brejku).

Kraj kao sa Federerom 2015. na Vimbldonu

I onda, na 0:2 u četvrtom setu, gospodin servis rešio je da se pojavi. Opazila se promena u Đokovićevim ramenima kada je vezao nekoliko servisa u kojima je pogodio tačke koje želi. U tri preostala gema na svoj servis izgubio je zbirno dva poena, a servis-viner došao je u jedinoj polukriznoj situaciji, pri vođstvu 3:2 i 30-30.

A na riternu – pesma koja je svoj krešendo doživela u poslednjem gemu. Sećam se razgovora sa Miljanom Amanovićem o finalu Vimbldona s Federerom 2015. godine, i tada je Đoković završio brejkom: „Apsolutna koncentracija, stopala čvrsto na podlozi, vidiš mu u očima i znaš da će pobediti“. Nešto slično dogodilo se i sada u poslednjem gemu, nije bilo tog servisa koji će Nadal odservirati, a da ga Đoković neće vratiti sredinom reketa i duboko, u pertle.

I, neka je završio brejkom, ne bi nam živci izdurali poslednji gem na Novakov servis…

Igraš tenis i menjaš zakon

Sad kad napisah sve, što kažu, teniski, nekako mi se vraća sve ono što smo videli u trećem setu. Evo, smišljam prikladan epitet nekoliko minuta, ne znam… Kao bokserski meč u kojem se jedan diže iz nokdauna i zadaje još jači udarac, samo da bi onaj drugi odgovorio istom merom.

Ko nije promukao tokom tog seta, neće nikad, a verujem da je u mnogim stanovima stradao i deo inventara – toliko emocija, preokreta, vatre i poena posle kojih pada brada, a u svom tom vrtlogu ipak jednako toliko sportske inteligencije, prefinjenosti i lepote same igre.

Stani, bre, pa naterali su svojim tenisom francuske vlasti da dozvole gledaocima da ostanu i posle 23 sata na tribinama: menjaju ljudi zakone svojom igrom… Atmosfera kao u stara dobra vremena – spektakl, a sa merom i ukusom. Bombona.

O tom ću misliti sutra…

Posle meča, Đoković je meč svrstao u tri najveća čiji je deo bio u karijeri. Nadal je triput u karijeri gubio na Rolan Garosu – jednom od Soderlinga i dvaput od Novaka. Sada i taj trijumf iz 2015. godine dobija na punoći, a Đoković je definitivno izbrisao gorak ukus prošlogodišnjeg finala, i sprečio Nadala da izjednači u međusobnom skoru (30-28).

Nestvarno je da posle ovakvog meča Đoković ne drži pehar u ruci. Nedelja i Cicipas predstavljaće ozbiljan test, ali pustite nas sad – što kaže Đoka Balašević, o tom ću misliti sutra.

Danas uživamo u jednoj od najvećih pobeda u karijeri Novaka Đokovića. Samo još nešto: ako Novak slavi u nedelju, ova pobeda nad Rafom postaje THE najveća, bez konkurencije.

(SB)

Oznake: Novak Đoković