EU i Turska poslije izbora – ostaje napeto

U Briselu nisu skrivali da priželjkuju pobjedu opozicije na izborima u Turskoj. To se nije ostvarilo i sada bi trebalo realno gledati na budućnost odnosa. Ona svakako nije ružičasta, piše DW.

Nije trebalo dugo čekati prve reakcije iz Brisela na još jednu pobjedu Redžepa Tajipa Erdogana: “Sada je došao pravi trenutak za novi početak odnosa između Evropske unije i Turske i to na temelju realistične procjene”, rekao je predsjednik demohrišćanske Evropske narodne partije Manfred Veber. Drugim riječima: prekinuti pristupne pregovore o članstvu Turske u Evropskoj uniji (koji su ionako već godinama zamrznuti) i okrenuti se “strateškom partnerstvu”.

Veber nije jedini koji se poslije još jedne pobjede Erdogana zalaže za još veću distance od zvanične Ankare. Ipak, Evropskoj uniji je saradnja s Turskom prijeko potrebna, uprkos brojnim problemima.

Svi problemi EU s Turskom

Evropska komisija u Briselu kritički posmatra sve autoritarniju vladavinu turskog predsjednika Erdogana. “Ozbiljna zabrinutost zbog propadanja demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i nezavisnosti pravosuđa se ne uzima ozbiljno u Ankari”, pišu spoljnopolitički zvaničnici Evropske unije u svom izvještaju o Turskoj za 2022. godinu. Stanje se dodatno zaoštrava. “Sve veća je zabrinutost za funkcionisanje ekonomske politike i tržišne ekonomije”. Uprkos tome, u izvještaju se navodi da Turska ostaje strateški partner u oblastima migracije, zaštite klime i energetske bezbjednosti.

Vojno dobro opremljena članica NATO-a Turska igra važnu ulogu kao posrednik u sporazumu o trgovini žitaricama između Rusije i Ukrajine.

Šefovi država i vlada EU oštro su kritikovali prijeteće signale Turske prema članicama EU Grčkoj i Kipru. Turska je više puta svojim vonim avionima i mornaricom povrijedila teritoriju Grčke i Kipra.

Brisel je više puta pozvao turske vlasti da poštuju presude Evropskog suda za ljudska prava te da, na primjer, oslobode aktivistu za ljudska prava Osmana Kavalu. Kavala je 2022. godine osuđen na doživotni zatvor zbog navodnog učešća u protestima protiv vlasti u istanbulskom parku Gezi 2013. godine. Vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) to tumači kao pokušaj državnog udara.

Kako Turska reaguje na kritike?

U analizi turskog ministarstva spoljnih poslova, zaključuju da, kad su odnosi s Briselom u pitanju, “stvari uvijek idu gore pa dolje”. To je decenijama oblikovalo odnos Turske i Evropske unije.

Poslije navodnog pokušaja državnog udara protiv predsjednika Erdogana u julu 2016., na koji je Turska reagovala vanrednim zakonima i ograničavanjem demokratskih prava, odnosi su se značajno pogoršali, priznaje ministarstvo.

“Hladan i kritičan stav EU nakon podmuklog puča od 15. jula (2016) izazvao je krizu povjerenja. Činjenica da EU ne razumije uticaj terorističke Gulenove organizacije  i kritika mjera koje preduzima Turska poremetila je ionako oslabljeni dijalog.” Turski predsjednik smatra da je Gulanov pokret odgovoran za navodnu terorističku zavjeru i da je na njenom čelu propovjednik Fetulah Gulen koji živi u egzilu u SAD.

Ipak, EU ostaje važan strateški partner Turske. Posebno se ističe važnost sporazuma o izbjeglicama iz 2015. godine. Turska zadržava sirijske izbjeglice, kojih oko 3,5 miliona živi u Turskoj. Vlada u Ankari je za to dobila gotovo devet milijardi evra finansijske pomoći, što isplaćene što obećane.

Međutim, ovaj sporazum je krhke prirode. Predsjednik Erdogan je 2020. godine nakratko otvorio granicu s Grčkom i iskoristio izbjeglice kao sredstvo političkog pritiska. Pitanje izbjeglica sigurno neće pasti u zaborav pogotovo ako se uzme u obzir Erdoganova predizborna najava da će sirijske izbjeglice poslati nazad u Siriju što bi moglo iznova povećati ionako konstantan izbjeglički pritisak na EU.

Uprkos svemu, turska vlada i dalje zvanično ima cilj da Tursku uvede u EU. Ali EU najprije mora da riješi svoje unutrašnje probleme, zaključuje Ministarstvo spoljnih poslova u Ankari.

Da li je Turska još uvijek kandidat?

Brisel je praktično suspendovao pristupne pregovore s Turskom još 2018. Ali oni, barem zvanično, nisu definitivno prekinuti. Mogli bi biti nastavljeni ako Turska barem indirektno prizna Republiku Kipar kao članicu Evropske unije. Turske trupe okupirale su sjeverni Kipar pre skoro 50 godina.

“Pristupni napori nisu mrtvi, nego su u komi”, kaže stručnjakinja za Tursku Amanda Paul iz analitičkog centra EPC (European Policy Center) u Briselu.

S Erdoganom na vlasti, male su šanse da se koma okonča. “To ne zavisi samo od Ankare, nego i od Evropske unije”, kaže Amanda Paul za DW.

Trenutno među zemljama članicama nema interesa za bavljenje Turskom. Uprkos tome što interes u Turskoj za članstvo postoji. “Članstvo u EU još uvijek je vrlo popularno među Turcima. Oko 70 odsto stanovništva i dalje želi ulazak u EU”, ukazuje analitičarka Amanda Paul.

Šta sada, poslije izbora?

“To je komplikovana veza koja se s vremenom samo pogoršavala. Da budem iskrena, ne vjerujem u pozitivne promjene”, kaže Amanda Paul.

Na sastanku s kolegom Mevlutom Čavušogluom u Istanbulu jula 2022. njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok oštro je kritikovala Tursku i jasno dala do znanja da nema potrebe za produbljivanjem sukoba, pogotovo sada kada zbog ruskog napada na Ukrajinu treba održati jedinstvo NATO-a.

“Prijateljstvo znači i da jedni druge slušamo sve dok uši ne zabole”, rekla je tada Analena Berbok na svojoj konferenciji za medije u Istanbulu. Ako ništa drugo, barem je govorila o prijateljstvu. EU i NATO očekuju da će Turska poslije izbora konačno pristati na pridruživanje Švedske u Sjevernoatlantski pakt.

Predsjednik Erdogan je najprije blokirao prijem Švedske i Finske, o čemu je odlučeno prije gotovo godinu dana, vjerovatno zbog izborne taktike. U aprilu je povukao svoj veto protiv Finske. U julu bi trebalo da uslijedi i zeleno svjetlo za Švedsku.