Evropa u strahu od dogovora Trampa i Putina
Foto: X
Evropski zvaničnici juče su odahnuli, vjerujući da su razgovori u Ženevi urodili plodom i da će Donald Tramp poslušati njihove apele da se Ukrajini ne nametne loš mirovni sporazum. Ipak, slavlje je bilo kratkog vijeka jer je Rusija već naveče odbacila promijenjeni prijedlog. Optimizam je ranije podstaknula i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, koja je pozdravila “dobar napredak” postignut zahvaljujući “snažnoj evropskoj prisutnosti” na pregovorima, piše Politico.
Napredak se ogledao u tome što su evropski i britanski savjetnici uopšte pozvani na sastanak u Švajcarskoj, nakon što su bili izostavljeni iz američko-ruskog originalnog plana od 28 tačaka. Taj je plan izazvao paniku u Briselu zbog straha da je toliko pristran prema Moskvi da bi samo ohrabrio Rusiju na dalje napade.
Nakon što je Rusija odbila revidiranu verziju, na kojoj je radila i Ukrajina uz pomoć saveznika, Kijev se suočava s opasnošću da ih Vladimir Putin vrati na početak – na sporni sporazum o prekidu vatre koji bi ih prisilio da Moskvi predaju dio teritorijae, odustanu od ulaska u NATO i smanje vojsku s gotovo milion na 600.000 vojnika.
U tom bi se slučaju ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski našao pred teškim izborom: prihvatiti dogovor koji su skrojili Trump i Putin ili riskirati budućnost zemlje nadajući se pomoći europskih saveznika. Istih onih saveznika koji mu, nakon gotovo četiri godine rata, i dalje ne žele poslati ni vlastite snage ni oružje koje traži, pa čak ni iskoristiti zamrznutu rusku imovinu iz svojih banaka kako bi mu pomogli, prenosi Index.
Nespremni za bitku
Pojedini američki republikanci smatraju da se Evropljani, koji se protive Trampovom planu i nužnim kompromisima, jednostavno zavaravaju. “Koja je alternativa?”, upitao je za Politico Greg Swenson, predsjednik organizacije Republicans Overseas u Ujedinjenom Kraljevstvu.
“Možete dobro govoriti, možete prisustvovati svim tim diplomatskim sastancima i možete poslati sve svoje najbolje ljude u Ženevu, ali jedini način da se pobijedi Putin je borba – a niko od njih to nije spreman učiniti”, rekao je Swenson. “Dakle, sve je to samo priča. Sve zvuči sjajno kada govorite o demokratiji i odbrani Ukrajine, ali oni to jednostavno nisu spremni učiniti.”
Evropski političari i zvaničnici s time se ne bi složili. Oni ističu ogromne iznose novca i oružja koje su njihove vlade poslale Kijevu od početka rata, kao i ekonomske žrtve smanjenja trgovine s Rusijom, posebno uvoza fosilnih goriva. Otkako su Sjedinjene Države smanjile svoju podršku, Evropa je vidljivo pojačala napore kako bi popunila tu prazninu.
Ali, ostaje činjenica da je Trampov prvobitni prijedlog izazvao paniku među zvaničnicima i diplomatama u Briselu i šire, jer su svjesni da se Zelenski ne može osloniti samo na Evropu da sama učini dovoljno kako bi pomogla Ukrajini.
Zapelo s ruskom imovinom
To se jasno pokazalo prije mjesec dana, kada su čelnici EU stigli na samit u Briselu uvjereni da će postići istorijski dogovor o korištenju 140 milijardi evra zamrznute ruske imovine kao “reparacijskog zajma” za Kijev. Taj bi zajam Ukrajini obezbijedio finansijsku stabilnost za barem iduće dvije godine. Međutim, zbog velikog diplomatskog i političkog propusta, plan se raspao nakon neočekivanih prigovora iz Belgije.
Razgovori između zvaničnika Evropske komisije i vlada članica, posebno belgijske, sada se intenziviraju, ali dogovora još nema, potvrdilo je više zvaničnika pod uslovom anonimnosti. Nekese diplomate se nadaju da će Trampov pritisak prisiliti Belgiju i druge suzdržane zemlje da popuste.
Ipak, dio diplomata strahuje da će ideja o reparacijskom zajmu propasti ako se u konačnom mirovnom sporazumu bude spominjalo korištenje tih istih sredstava. Naime, početni nacrt je predlagao korištenje imovine za investicijski poduhvat u Ukrajini, pri čemu bi polovina prihoda išla SAD, što su Evropljani odbacili kao “skandalozno”.
Usto, postoji rizik da bi Euroclear – finansijski depozitorijum sa sjedištem u Belgiji – nakon ukidanja sankcija morao vratiti novac Moskvi. To bi moglo ostaviti evropske poreske obveznike da pokrivaju trošak, što je scenario koji će vlade EU sigurno uzeti u obzir.
A ko će čuvati mir?
Osim finansiranja, postavlja se i pitanje očuvanja mira. Ranije ove godine, francuski predsjednik Emanuel Makron i britanski premijer Kir Starmer predvodili su napore za okupljanje podrške za međunarodne mirovne snage sastavljene od zemalja dobrovoljaca. Makron je čak spominjao i ideju slanja vojnika u Ukrajinu prije završetka sukoba. Danas više ne govori tako.
Koliko je ta tema politički osjetljiva u Francuskoj, pokazala je nedavna bura koju je izazvao novi francuski načelnik glavnog štaba, Fabien Mandon, pozivom gradonačelnicima da pripreme građane za mogući rat s Rusijom. Mandon je upozorio da ako Francuska “nije spremna prihvatiti gubitak svoje djece, ekonomski patiti jer će prioriteti biti dati odbrambenoj proizvodnji, onda smo u opasnosti.” Macron je kasnije pokušao smiriti situaciju, rekavši da su Mandonove riječi izvučene iz konteksta.
U Njemačkoj je pak ministar spoljnih poslova Johan Vadeful rekao da Berlin “već daje poseban doprinos istočnom krilu” stacioniranjem borbeno spremne brigade u Litvaniji. “Cijela baltička regija je ključno područje na koje će se Bundesver skoncentrisati. Mislim da je to takođe dovoljna i dalekosežna podrška Ukrajini.”
Ukrajinci bi željeli snažniju predanost na vlastitom tlu, ali zapadnoevropske zemlje strahuju od velikih žrtava koje bi slanje vojnika na prve linije ratišta donijelo.
“Barem je Tramp iskren u vezi s tim”, rekao je Svenson. “Mogli bismo pobijediti Rusiju. Pobijedili bismo ih, mislim, brzo, pod pretpostavkom da nema nuklearnog oružja. Pobijedili bismo Rusiju, ali bi mnogo ljudi umrlo.”
