Magazin 07.02.2017.

(FOTO) Banjalučanin majstor rezbarenja voća i povrća

ČITANJE: 3 minute

Bojan Dragić, majstor rezbarenja voća i povrća, poznatog i kao “carving” jedan je od rijetkih u Bosni i Hercegovini koji je ovu vještinu doveo do savršenstva.

Prema njegovim riječima “carving” je tajlandska vještina rezbarenja, nastala prije više od 700 godina. Prema drugim teorijama ova vještinu započeli su kuvari na japanskim dvorovima, kako bi njihova jela ljepše izgledala, a postoje i teorije da je “carving” nastao u Kini. U svakom slučaju danas je po “carving-u” najpoznatiji Tajland, gdje se ova tehnika izučava u školama i na univerzitetima.

Bojan Dragić je šef kuhinje u jednom od banjalučkih hotela, a za rezbarenje voća i povrća zainteresovao se kako bi unaprijedio svoje vještine, te usavršio dekoracije hladnih stolova i aranžmana.

“Često sam gledao majstore carvinga kako to rade. Nisam imao priliku da naučim negdje pa koristio snimke na youtubu. Poslije određenog vremena kolega Vladimir Vojinović, koji je išao na kurs u Zagreb, prenio je svoje znanje na mene i ostale naše prijatelje, tako sam počeo prve korake”, kazao je Dragić.

Ekipa Anadolu Agency (AA) sa Dragićem je razgovarala dok je završavao dekoraciju “voćnog stola” za proslavu. Za carving majstore kaže da su dosta rijetki, da ih je na ovim prostorima tek pet ili šest, jer je potrebno dosta truda, odricanja i vježbanja.

bojan dragic

Dragić je u gastronomiji već 15 godina, a za rezbarenje voća i povrća kaže da je više kao hobi, dopunjavanje znanja koje koristi za dekoracije i u svakodnevnom poslu.

“Ima raznovrsnih tehnika od dubine reza, čistoće reza, da bude, raznovrsnih cvjetova, koji idu u dubinu, koji su ispupčeni, pupoljci, razne ruže, latice, mnoge tehnike su bitne, teške su, treba imati neku rutinu, osjećaj, a naravno i smisla za umjetnost”, objašnjava.

Osnovni alat za rezbarenje je tai nož, koji se donedavno nije ni mogao kupiti u BiH, kao i razni rezni alati takozvani “aušteheri”.

“Naši ljudi su jako zahtjevni, neko traži imena, neko portrete, cvjetove, čak žele da na svakoj lubenici umjesto cvjetnog aranžmana izrezbarimo njegovo ime, pa razne ruže, da se to sve postavi po stolovima i tako. Trudimo se da ispoštujemo sve njihove zahtjeve”, kaže ovaj majstor carvinga.

Iako rezbarenje tai nožem u rukama majstora izgleda jako jednostavno, potrebno je strpljenje, mirna ruka, koncentracija i dobro raspoloženje. Mnogo faktora utiče na vrijeme potrebno da se nešto izrezbari, pa tako za jednu lubenicu majstorima treba od 40 minuta do dva sata vremena.

“Ima jako dosta dana se događa, pogotovo u kolovozu kada su lubenice prezrele, pa pucaju. Tada postajemo nervozni, pokušavamo da odradimo to sve da bude dobro, a ona pukne. Par puta se dogodilo, meni osobno da mi je pet lubenica puklo na jednom voćnom aranžmanu. Poludio sam, ne znam kako da uradim više”, kroz smijeh je ispričao Dragić.

bojan dragic carving

Sa kolegama je osnovao Asocijaciju kuvara Republike Srpske, a u proteklim godinama ostvarili su zapažene rezultate na takmičenjima u Austriji, Srbiji, Hrvatskoj, dok su u Istanbulu u Turskoj na Internacionalnom Gastro festivalu prije dvije godine četvorica Banjalučana osvojila 12 medalja. Dragić je u konkurenciji 4.000 natjecatelja osvojio tri bronze – za jela od janjetine, ribe, kao i za carving.

(AA)