Vijesti 15.03.2016.

(FOTO) Priča koja je potresla BiH: Dječica uspjela prevazići veliku tragediju

ČITANJE: 3 minute
ILICI
Porodična tragedija Nedeljka, Božane, Branka i Aleksandra Ilića potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu prošle godine. Nakon što su izgubili roditelje, priča je dospjela u javnost, a stigla je pomoć organizacije “Budimo ljudi”, koja je uz svesrdnu pomoć građana i brojnih organizacija osigurala novi dom za Iliće. U staroj kući djeca nisu imali čak ni kupatilo, a sada im je život u velikoj mjeri olakšan.

Božana i Branko svaki dan putuju 15 kilometara do škole, autobusom koji kreće u 6 ujutro i jedini je koji prolazi kroz njihovo selo. Kažu da im ne pada teško ni ustajanje, jer ih u školskim klupama čekaju drugari.

– Imam 13 godina, svaki dan idem u školu i svaki dan ovdje čistim po dvorištu. Imam puno drugara u školi i lijepo mi je- kaže Branko, učenik sedmog razreda.

Branko i Nedeljko preuzeli su brigu o domaćinstvu. Kažu da uživaju dok brinu o životinjama, ne kriju ni ponos što je uspjeli da uzgoje najbolje svinje u selu.

ILICI 2

– Imamo kozu, kokoške, cuku, a trebamo sad kupiti i svinje koje ćemo paziti do zime. Branko i ja pripremimo i drva, nakupimo pa cijepamo. Nije nam teško, volimo to da radimo. Sad smo i maline posadili. Sretni smo, imamo skoro sve- priča Nedeljko koji je napustio osnovnu školu da bi brinuo o mlađoj braći i sestri.

Iako su izgubili oba roditelja, Ilići nisu nezbrinuti, o njima se sa puno pažnje brine stric Milovan i njegova supruga, koje djeca od milošte zovu čiko i nina.

– Nisam mogao dozvoliti da odu u dom. Moja žena to najbolje razumije jer je i ona kao mala ostala sama sa bratom. Ova djeca su naša, nemaju nikoga prečeg od nas, mi smo sada njihovi roditelji. Dobri su, nikad nismo imali nikakvih problema- priča Milovan dok sa ponosom gleda u mališane.

Njega su nadležni organi prepoznali kao najboljeg staratelja i nisu pogriješili. Iako sa porodicom živi u Beogradu, bez razmišljanja je preuzeo brigu o četvero maloljetne djece.

ILICI 3

– Nekoliko dana sam u Beogradu, pa ponovo dođem u Bratunac, moram da vodim računa o njima, zovem ih stalno telefonom, ali najsigurniji sam kad smo zajedno. Dok nisam tu, pazi ih komšinica koja je kuća do nas i žena koja održava kuću i kuha dok ja nisam tu. Za njih imam samo riječi hvale. Trude se da djeca ne osjete moje odsustvo- izjavio je Milovan.

Da djeca svaki dan dođu u toplu i čistu kuću i da ih čeka spremljen ručak brine se gospođa Milanka, koju je odabrao Centar za socijalni rad, u dogovoru sa stricem, kao najpogodniju za svakodnevnu brigu o djeci.

– Nisu probirljivi, vole svu hranu, a što je najvažnije, dobrog su zdravlja. Nisu se ni nakašljali nijednom za ovu godinu dana. Nekad se uplaše pa dođu kod nas, ali ja budem s njima dok ne zaspe i budim ih svako jutru u školu u pola 6. Trudim se koliko mogu da im pomognem- dodaje komšinica Joka Mićić, koja je uvijek tu za djecu i sve njihove želje.

Centar za socijalni rad donio je najbolju odluku o daljem staranju o Ilićima, ali i dalje vode brigu o njima i posjećuju ih.

Ombudsmanka za djecu Nada Grahovac je rekla da je najvažnije da djeca nisu sama.

ILICI 4

– Svima nama se u nekom periodu života desi da izgubimo nekoga do koga nam je stalo. Malim Ilićima se to desilo kada su im roditelji najviše trebali. Građani su i ovaj put pokazali da imaju veliko srce, naročito kada se radi o djeci koja se nađu u teškoj situaciji. U humanitarnoj akciji djeca su dobila kuću, ali što je najvažnije dobili su osjećaj sigurnosti i zaštićenosti koji im je nedostajao- stav je Grahovac, koja u saradnji s Centrom za socijalni rad Bratunac, prati slučaj Ilića.

(AA)