(FOTO) Radovan Karadžić heroj u rodnom selu
U izolovanom selu Petnjica u planinama na zapadu Crne Gore, oko 110 kilometara od Podgorice, rođen je Radovan Karadžić.
Iako sada ima 70 godina i čeka presudu za genocid i druge zločine u BiH, za mještane Petnjice, koji se svi prezivaju Karadžić, on je heroj, pametan dječak sa sela koji je otišao u grad i činio dobra djela.
Simeon Karadžić živi u Petnjici. Ima 65 godina i u penziji je. Za rođaka Radovana kaže da je “dobar čovjek” i da je činio sve što bi svi oni u odbrani prijatelja Srba.
Muka im od novinara
Ostali mještani Petnjice ne žele da pričaju, ali vjeruju Karadžiću, koji tvrdi da je nevin. Haški tribunal će u četvrtak, 24. marta, izreći presudu Radovanu Karadžiću, prvom predsjedniku Republike Srpske, koji je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam bh. opština, terorisanje građana Sarajeva, progon Muslimana i Hrvata i uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.
Tužilaštvo u Hagu je za Radovana zatražilo dugotrajni zatvor.
-Vrlo je bolno ono što oni kažu- govori Simeon, odbijajući optužbe protiv čovjeka sa kojim se igrao kao dijete.
Svi u selu dijele prezime Karadžić i niko nije sretan kada vidi novinare. Simeon kaže da je mještanima “muka od novinara”. Desetine novinara je posjetilo selo, koje ima nekoliko kuća – od kojih su samo tri stalno naseljene.
Lovci na nagradu
Većina seljana odbija da govori o ratnoj istoriji bivšeg lidera bh. Srba. Neki kažu da nisu sigurni da li su novinari koji dolaze zaista novinari ili obavještajci, a sve zbog brojnih pripadnika službi za provedbu zakona koji su dolazili u Petnjicu, u vrijeme kada je Karadžić više od 12 godina bio u bijegu. U to vrijeme, dosta dugo se spekuliralo da se Karadžić krije u planinskoj pećini u blizini sela, zbog čega je do 2008. godine, kada je uhapšen u Beogradu, crnogorska policija često posjećivala to područje.
-Neki od njih su dolazili jer su htjeli uzeti pet miliona dolara, koliko je bilo ponuđeno za njegovu glavu (od Sjedinjenih Američkih Država)- kaže ljutito jedan seljanin, koji se predstavio kao rođak Karadžića, odbijajući dati svoje ime.
-Ponosan sam što se prezivam Karadžić. Ovo je plemićka porodica – od nje su proizašle vojvode i ratnici, pisci, heroji- ističe on.
Sin odsutnog oca Radovan Karadžić je rođen 19. juna 1945. godine u Petnjici, od roditelja Vuka i Jovanke Karadžić. Dok je bio mali, otac mu je bio u zatvoru zbog svojih aktivnosti tokom Drugog svjetskog rata. Naime, otac mu je bio pripadnik četnika, koji su se borili i protiv nacističkog okupatora i protiv Titovih partizana.
Njegov otac je proveo u zatvoru veći dio ranog djetinjstva svoga sina. Mještani u Petnjici pričaju da ga je Vuk prvi put vidio kada je Radovan imao pet godina. Mladi Radovan je bio pametan, vaspitan i zgodan, kaže Simeon: “Bio je lijep kao jabuka.”
Jednom je Radovanova majka Jovanka opisala svog sina kao lojalnog i velikog radnika koji joj je pomagao kod kuće i u polju. Rekla je da je bio ozbiljan dječak, pun poštovanja prema starijima i da je pomagao svojim prijateljima iz škole u domaćim zadaćama. Netaknuta ujakova kuća Jovanka je umrla 2005. godine.
Sahranjena je u Nikšiću, gdje se 1950-ih porodica preselila i gdje su Radovan i njegova dva brata pohađali osnovnu školu. Njegov brat Luka je bio poštar u Nikšiću, a zatim se početkom 1990-ih preselio u Beograd, u vrijeme kada je Radovan, koji je diplomirao medicinu i radio kao psihijatar, ušao u politiku sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) u Sarajevu.
Njegov drugi brat Raco i danas živi u Podgorici. Karadžićevi rođaci u Petnjici pokazuju kuću u kojoj je rođen Radovan. Danas je to ruševina, ali pored nje još uvijek stoji netaknuta kuća njegovog ujaka, u kojoj je on provodio ljeta dok je bio student. Radovan je htio renovirati kuću, kako priča Simeon, ali je rat omeo njegove planove.
-Često sam ga posjećivao u Sarajevu, spavao u njegovom stanu. Pomogao je svima koliko je mogao. Posebno dok je radio u bolnici- kaže on.
Pjesnik i psihijatar Na zidu u Simeonovoj kući visi porodično stablo koje datira iz 1642. godine, sa stotinama imena na njemu. On ističe jedan centralni lik, koji je u direktnoj vezi s njegovim rođakom – Vuka Karadžića, poznatog srpskog pisca iz 19. stoljeća, koji je izradio sistem fonetike koja je bila temelj srpsko-hrvatskog jezika.
-Radovan je naslijedio njegov književni talenat- kaže Simeon. Pored toga što je bio psihijatar, Karadžić je bio i plodan pjesnik.
-To je razlog zašto smo ovdje izgradili mjesto za dvogodišnji međunarodni književni festival ‘Karadžić’- dodaje on.
Simeon takođe pokazuje malu crkvu koja je sagrađena u 13. stoljeću i groblje gdje su sahranjeni samo Karadžići. Ali on ne pominje da je otac Radovana Karadžića protjeran od njegove porodice nakon što je optužen za silovanje i ubistvo rođaka, i da je njegov djed ubio komšiju u raspravi zbog ukradenog vola. Možda da bi pobjegao od svega ovoga, Karadžić, pametan student, napušta Crnu Goru i odlazi za Sarajevo.
U Sarajevo dolazi da živi 1960. godine. Tu studira medicinu i upoznaje Ljiljanu Zelen, kojom se tri godine kasnije i oženio. Karadžić se volio družiti sa umjetnicima, piscima i intelektualcima. Nakon što je diplomirao 1968. godine, kada je Evropa bila zahvaćena studentskim protestima, on je predvodio studentske demonstracije u Sarajevu. Književna stipendija S krova Filozofskog fakulteta održao je elokventan govor sa srpskim nacionalističkim prizvukom.
Književnu stipendiju Univerziteta Columbia u Njujorku osvojio je 1974. godine, gdje je naučio da tečno govori engleski jezik. Međutim, on odbija da ovaj jezik govori u sudu u Haagu.
-Neću da se branim NATO jezikom- rekao je on. Simeon takođe smatra da je sud u Hagu pristrasan u slučaju protiv Karadžića.
-U njegovom slučaju, oni ne mogu biti objektivni. Sud je izmišljen zbog Srba. Zašto samo Srbe krive za ono što se dešavalo? Bilo je ubijanja na sve strane- ističe on.
Kaže da vjeruje da je odluka o osudi njegovog rođaka donesena prije nego što je suđenje i počelo: “Presuda će biti samo pročitana 24. marta – ona je donijeta prije 20 godina.”
(Justice Report)
