Magazin 29.10.2015.

(FOTO) U Banjaluci preostalo 105 telefonskih govornica, ali korisnika ni za lijeka

ČITANJE: 4 minute
TELEFONSKE GOVORNICE
“Gospodine Watsone. Dođite, potrebni ste mi”, bila je to prva ikad izgovorena rečenica putem telefona, a izgovorio je čuveni Aleksandar Graham Bel 1876. godine. Od tada do danas izgled i namjena telefona, čini nam se, mjenjali su se brzinom svjetlosti.

Sa napretkom tehnologije telefoni su se polako, ali sigurno uvukli u svaku kuću i postali nezaobilazno sredstvo komunikacije. Ali nije oduvijek bilo tako.

Do prije 15-ak godina, kada je ekspanzija mobilnih telefona uzela maha i u našoj državi, često su se mogli vidjeti ljudi koji pozivaju svoje bližnje sa telefonskih govornica. Danas te telefonske govornice skupljaju prašinu i ne koristi ih gotovo niko.

U najvećem gradu Srpske još uvijek ima 105 telefonskih govornica, međutim njihova upotreba je veoma rijetka i pitanje je dana kada će svoje mjesto naći u muzeju zauzimajući počasno mjesto među nekima od najznačajnijih izuma prošlih vremena.

Milica Stojaković, portparol M:tel-a, koji još proizvodi i prodaje kartice za korištenje govornica,  kaže za Banjaluka.net da je nesporna činjenica da ovaj način komunikacije svuda u svijetu izumire, pa tako i kod nas, ali da i dalje postoje ljudi koji koriste telefonske govornice.

One su u Banjaluci postavljene tamo gdje je i najveća koncentracija stanovništva – u centru grada, ali i u blizini, pa i u samim objektima i institucijama, gdje postoji potreba za njihovim korišćenjem: kafići, hoteli, bolnice, kazneno-popravni zavodi i slično.

“Halo Bing, nađi mi kupca za govornicu…”

– U Banjaluci se one nalaze na ulazima i hodnicima značajnih javnih ustanova i institucija, prometnim ulicama, dvorištima škola, autobuskim i željeničkim stanicama i slično. Na primjer u PTT centrima, u MUP-u, Službi hitne pomoći, bolnicama, glavnoj autobuskoj stanici, peronu željezničke stanice, studentskom kampusu, Domu penzionera, parku Petar Kočić, Osnovnom sudu, recepciji Banje Slatina, Gerijatrijskom centu, RK Boska, Novoj pijaci, kod Gimnazije, u kazneno-popravnim ustanovama… Kartice u vrijednosti od 5 i 10 KM prodaju se na m:tel prodajnim mjestima i putem više od 150 ovlaštenih posrednika- dodaje Stojakovićeva.

Telefonske govornice u Banjaluci nerijetko su meta vandala, a svake godine bude uništeno na desetine njih.

Problem uništavanja telefonskih govornica svojevremeno je opisan u kultnom stripu Alan Ford. “Halo Bing, nađi mi kupca za telefonsku govornicu. Ne pitaj kome treba. To je retro moda. Ima sve, telefon i sva stakla, kablovi su malo oštećeni… u odličnom je stanju. Momci su se dobro namučili pri čupanju, ali treba se požuriti, jer vlada gužva, svi se pitaju čija je govornica”.

Iako vandali vjerovatno u tome ne vide ništa loše, one itekako mogu da posluže u hitnim situacijama, naročito starijoj populaciji.

– Prije par mjeseci na kiosk je došla jedna starija gospođa da kupi karticu za govornicu, kaže nema mobilni telefon, a svaki mjesec se čuje sa sestrom u Sloveniji. Iznenadim se, vjerujte mi, svaki put kad neko zatraži karticu za govornicu, jednostavno zaboravim da one još postoje, a kamoli da ih neko koristi- kaže radnica u jednom kiosku.

Kod nas uništavaju, na Zapadu ukrašavaju

Pitali smo mlađu generaciju da li koriste telefonske govornice i da li su ih ikada koristili i njihovi odgovor očekivano bili su negativni:

– Zašto bih koristio telefonsku govornicu kada imam mobilni telefon?
– Ko još plaća pozive?
– Telefonske govornice su prljave.
– Pa one uopšte ne rade?
– Zar je to iko uopšte koristio?
– Ima jedna po kojoj redovno crtam, ali samo zato što je pokvarena.

Dok u Banjaluci telefonske govornice polako, ali sigurno izumiru, a nadležni nemaju nikakv plan da ih iskoriste u neke druge svrhe, “u svijetu” su se odavno prisjetili kako da im vrate stari sjaj.

Čuvene crvene telefonske govornice, odavno su postale zaštitni znak Velike Britanije, što su turistički radnici znali itekako da prepoznaju. U Argentini je sto umjetnika, od sto telefonskih govornica napravilo umjetničke instalacije. U Japanu slobodni umjetnici na govornicama slikaju akvarijume tako uljepšavaju gradove, ali i poručuju da su govornice potopljene u istoriju telekomunikacija. Sa druge strane Njujork je za sada jedini grad koji je telefonske govornice kompletno uklonio iz grada i zamijenio ih uređajima koji će imati besplatan bežični internet, telefoniranje u zemlji i mogućnost punjenja mobilnih telefona.

Pogledajte šta “u svijetu” rade sa telefonskim govornicama:

JAPAN TELEFONSKE GOVORNICE
LONDON TELEFONSKE GOVORNICE
SAO PAOLO