Fotografije, ljekarski nalazi i računi zalutali među koricama
Imao sam u životu samo jednog pravog i iskrenog prijatelja: knjigu. Zapisao je velikan svjetske književnosti Viktor Igo, a gotovo da nema čovjeka koji s vremena na vrijeme ne bježi u izmaštane svjetove smještene među korice knjige.
Carstva pisane riječi – biblioteke svima omogućavaju da vrlo brzo dođu do željenog naslova i da u svojoj oazi mira uživaju sa književnim junacima. Brzi tempo života donio je i nove navike, pa se čita na različitim mjestima, tokom kraćih ili dužih putovanja i sl., a čitaoci nerijetko zaboravljaju različite papire u knjigama.
Bibliotekar Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske Orijana Vuković otkriva da ljubitelji knjige često ostave papirne tragove.
– Pronalazimo račune, ljekarske nalaze, ali i stare fotografije. Učenici i studenti zaboravljaju zabilješke iz kojih uče, odnosno ono što su zapisivali čitajući lektiru – kaže Vukovićeva.
Najčešće se niko ne raspituje za ono što je ostalo u knjizi, ali postoje i izuzeci.
– Ako čitaoci zaborave nešto što im je potrebno, neke nove račune ili nalaze od ljekara zovu da pitaju jesmo li našli. Mi takođe sačuvamo tu papirologiju, a ako vidimo da je nešto bitno zovemo ih da im kažemo šta smo pronašli – ističe Vukovićeva.
Međutim, postoje i one zaboravljene sitnice za koje se niko u ovoj biblioteci nije raspitivao.
– Više puta smo u knjigama pronašli stare fotografije, ali i novije. Ali niko nikada nije tražio da mu vratimo te fotografije, bez obzira na godinu kada su nastale – primjećuje Vukovićeva.
Nema sumnje da neki čitaju uz sjećanje na stara vremena ili možda ljubavi iz prošlosti listajući foto-albume čiji dijelovi završe na policama biblioteke.
Ciceron je govorio: “Sobe bez knjiga je slična tijelu bez duše”. Ovom rečenicom vode se svi iskreni poštovaoci književnosti koji svaki novi naslov shvataju kao avanturu. Na tom čitalačkom putu nekada zaborave simbolične, lične spise i vrate ih zajedno sa knjigom u biblioteku.
– Pošto često čitam uveče prije spavanja dešavalo mi se da razne spiskove za kupovinu ili listu obaveza stavim kao oznaku za stranicu do koje sam stigla. Neki od njih tako su dospijevali u biblioteku, ali nešto bitno nikada nisam čuvala među stranicama pozajmljenih knjiga – kaže čitalac Anja Sredić.
“Knjiga je vrednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog, ko je čita”, glasi jedan drevni egipatski zapis.
Paralelno sa pričama iz knjiga, u nacionalnoj biblioteci mogu da se ispričaju i priče o onima koji su stvorili znakove od papira. Samo jedan račun, spisak dnevnih aktivnosti ili crno-bijeli snimak star nekoliko decenija govore sami za sebe. I možda kriju neku neispričanu, ličnu istoriju dostojnu pjesme, pripovijetke ili romana.
Štedna knjižica
– Jedna gospođa se javila jer nije bila sigurna da li je u knjizi zaboravila štednu knjižicu. Zapravo, ona je došla dan poslije vraćanja knjige, a niko u međuvremenu nije uzimao taj naslov. Ispostavilo se da je knjižicu ipak zaboravila na drugom mjestu – prisjetila se Orijana Vuković.
(glassrpske.com)
