Vijesti 24.03.2016.

Gdje su, šta rade – ljudi koji su bombardovali SRЈ

ČITANJE: 7 minuta
politicari
„Došlo je vrijeme za akciju!“, te riječi Havijera Solane, u to vrijeme generalnog sekretara NATO–a, prije tačno sedamnaest godina označile su početak bombardovanja Savezne Republike Јugoslavije.

U vazdušnim napadima Alijanse, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, koji su bez prekida trajali 78 dana, poginulo je oko dvije hiljade ljudi, među kojima je bilo i 89 djece, a teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri širom Srbije. Procjene štete od bombardovanja variraju od 30 do 100 milijardi dolara.

Na godišnjicu bombardovanja SRЈ i Srbije, Sputnjik se osvrće na ključne aktere NATO agresije, njihovu ulogu prije 17 godina, ali i na to gdje su i šta rade danas.

Klinton

Vilijam Džeferson “Bil” Klinton – u vrijeme bombardovanja bio je 42. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Nakon kraha pregovora u Rambujeu, izjavio je: „Nema više čekanja. Prag je prekoračen. Ugroženi su američki nacionalni interesi.“ Nakon te izjave diplomate zapadnih zemalja počele su da napuštaju Beograd, a međunarodni verifikatori Kosovo – to je bio jasan signal da sledi NATO intervencija i bombardovanje Јugoslavije.

Predsjedničku funkciju Klinton je napustio 2001. godine i posvetio se javnim nastupima i humanitarnom radu. Osnovao je fondaciju koja se bavila pitanjima kao što su prevencija AIDS–a i globalno zagrijavanje. Iako je bio ključni čovek NATO agresije na SRЈ, 2002. godine se usprotivio vojnoj akciji u Iraku, upozoravajući da će ona imati “neželjene posledice”.

Nakon cunamija u Aziji 2004. godine, generalni sekretar UN Kofi Anan imenovao je Bila Klintona za šefa operacija oporavka tog područja, a nakon uragana Katrina, sa takođe bivšim američkim predsjednikom Džordžom Bušem Starijim osnovao je “Buš–Klinton Katrina fond”.

Klinton je objavio dve knjige koje su postale bestseleri — jedna od njih je autobiografija “Moj život”. Ostao je vrlo aktivan i u politici — zdušno je podržavao suprugu Hilari tokom izbora za predsjedničkog kandidata američkih demokrata 2008. godine. Nakon što je Hilari izgubila od Baraka Obame, njen suprug je, kako bi se smirile strasti unutar podijeljene Demokratske partije, zdušno podržao Obamu, rekavši da iz svog predsjedničkog iskustva “vidi da je Obama spreman da bude lider”.

Bil Klinton je danas angažovan i u drugom pokušaju njegove supruge da osvoji nominaciju unutar Demokratske stranke i uđe u zvaničnu trku za američkog predsjednika.

Solana

Francisko Havijer Solana (1942–2009) — obilježio je evropsku i zapadnu politiku tokom posljednjih nekoliko decenija, ali je ostavio dubok pečat i u novijoj srpskoj istoriji. Bio je generalni sekretar NATO–a od 1995. do 1999. godine — za njega kažu da je uspio da “operativno predvodi promjenu same suštine tog saveza”, koji je od odbrambene, postao agresivna vojno–politička organizacija.

Lično je naredio bombardovanje SR Јugoslavije, bio je među glavnim zagovornicima jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, a kumovao je i stvaranju Državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Poslije NATO bombardovanja SR Јugoslavije i završetka mandata, Solana je postao generalni sekretar Zapadno–evropske unije, zatim generalni sekretar Saveta Evropske unije, a ubrzo potom, dobija i funkciju Visokog predstavnika za spoljnu i bezbjednosnu politiku. Iako je i tada, kao i u slučaju njegovog izbora za generalnog sekretara NATO–a, bilo mnogo onih koji su bili protiv njegovog imenovanja, najveću podršku pružio mu je britanski premijer Toni Bler.

Јoš jedna pozicija na kojoj se nalazio bila je i mjesto predsjednika Evropske agencije za odbranu, pa mnogi vjeruju da je deset godina zapravo bio najmoćniji čovjek u EU. Za njega se govorilo da je veoma vješt političar i prijatan sagovornik, a u prijatelje je ubrajao Bila i Hilari Klinton, Medlin Olbrajt i Henrija Kisindžera.

Oni koji su ga poznavali tvrde da je malo spavao i malo jeo, a da se nije odvajao od laptopa u kojem je, kako kažu, “bilo podataka u obimu 300 knjiga”. Bio je oženjen kćerkom jednog Frankovog generala, Konsepsion Himenes, sa kojom je imao sina Dijega i ćerku Vegu. Umro je od infarkta u 66. godini.

Olbrajtova

Medlin Korbel Olbrajt — poznata kao prva žena–američki ambasador u UN, gdje je stekla reputaciju “jastreba”, odnosno zagovornika vojnih intervencija i strogih ekonomskih sankcija protiv svih “odmetničkih” država i režima.

Godine 1997. imenovana je za državnog sekretara u administraciji Bila Klintona, gdje je slovila za jednog od najvećih zagovornika vojne intervencije SAD i NATO pakta u sukobima na Kosovu i bombardovanja SRЈ.

Njene aktivnosti su 2012. godine postale izvor kontroverzi, kada se ispostavilo da je investiciona kompanija “Olbrajt stounbrudž grup” podnijela ponudu za kupovinu “Pošte” i “Telekomunikacija Kosova”.

Češki predsjednik Vaclav Havel joj je otvoreno nudio mjesto svog nasljednika nakon odlaska sa dužnosti 2002. godine, ali se Olbrajtova umjesto toga posvetila svojim kompanijama.

Bila je poznata kao žestoka kritičarka Bušove politike u Iraku, a na izborima 2008. godine prvo je podržavala svoju blisku prijateljicu Hilari Klinton, a potom Baraka Obamu. Danas je, opet zdušno, uz Hilari, a pored toga predaje i međunarodne odnose na diplomatskoj školi Univerziteta Džordžtaun.

Bler

Entoni Čarls Linton Bler — premijer Vlade Velike Britanije od 1997. do 2007. godine. Da dođe na vlast pomogla mu je i vladavina Bila Klintona, koji nije krio svoje simpatije prema Bleru. Njegov rad na rješavanju dugogodišnjeg konflikta u Sjevernoj Irskoj, ivesticija od 42 miliona funti (ili milijarde) u zdravstvo i obrazovanje, kao i diplomatski napori u pravcu većeg integrisanja Velike Britanije u evropsku zajednicu naroda učinili su ga najpopularnijim britanskim premijerom u istoriji.

U nastojanjima da svojoj zemlji vrati status velike sile, Bleru su poslužili različiti oružani sukobi u svijetu, koji su Britancima omogućili da — koristeći “humanitarni povod” — demonstriraju vojnu silu. Bler je bio najvatreniji zagovornik NATO bombardovanja SR Јugoslavije, a godinu dana kasnije britanske snage su intervencijom privele kraju krvavi građanski rat u Sijera Leoneu.

Bler je militantnu politiku pravdao tvrdnjom da zapadne liberalne demokratije imaju “moralnu dužnost da uspostave mir u svijetu i socijalnu stabilnost unutar sopstvenih granica”. Nakon rata u Iraku, bio je na meti optužbi za ratne zločine, a Dezmond Tutu, Harold Pinter i Arundati Roj tražili su da mu se sudi pred Međunarodnim krivičnim sudom.

Godine 2007. Bler je podnio ostavku na mjesto premijera – imenovan je za izaslanika UN, EU, SAD i Rusije za Bliski istok, a postao je i savjetnik u banci “ЈP Morgan Čejs”.

Drži predavanja širom svijeta, sa tarifom od 250.000 dolara za izlaganje od 90 minuta; kažu da je 2008. godine bio najplaćeniji predavač na svijetu. Osnovao je firmu Toni Bler Asosiejts”, koja se bavi savjetodavnim uslugama u domenu državnih reformi, politike i ekonomije, a ima i fondaciju namijenjenu djeci koja se bave sportom.

Klark

Vesli Klark, danas penzionisani general američke armije, bio je vrhovni komandant NATO–a za Evropu od 1997. do 2000. godine. Srbi ga pamte kao glavnokomandujućeg NATO pakta tokom napada na Srbiju i SRЈ 1999. godine; bio je blizak Klintonu i Olbrajtovoj, a sebe je opisivao kao “NATO vojnika koji je odgovarao i Sjedinjenim Državama”.

Nakon skidanja uniforme, sebi je postavio tri cilja: 1) da zaradi 40 miliona dolara i bude filantrop, 2) da postane predavač, i 3) da bude profesionalni golfer. Iako je u vojsci proveo 34 godine, vrlo je aktivan u politici — 2004. godine se uključio se u trku za demokratskog kandidata za predsjedničke izbore, ali se ubrzo povukao iz kampanje i pružio podršku Džonu Keriju.

Klark danas vodi politički komitet “VesPAK”, koji pruža podršku demokratskim kandidatima, u bordu je direktora kompanije “BNK Petroleum”, a takođe je i kopredsjednik lobističke grupe “Grout Enerdži”.

Od 2012. godine bio je savjetnik rumunskog premijera Viktora Ponte za ekonomska i bezbjednosna pitanja. Ima jednog sina i dvoje unučadi.

(RTRS)