Glumac NPRS Željko Erkić: Uloga Petra Kočića – obaveza i čast
Svakako da je čast igrati takvog jednog velikana kao što je Petar Kočić, samim tim to je i velika obaveza za mene kao glumca. Sigurno da će biti veoma zahtjevno jer tumačim stvarnu ličnost iz naše istorije a to mi je prvi put u karijeri.
Ovim riječima glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Željko Erkić označava početak rada na predstavi “Crno sunce Petra Kočića” u kojoj mu je povjerena glavna uloga.
Dramski komad Vuleta Žurića na daske nacionalnog teatra postavlja Nebojša Bradić, a Erkić će dočarati kako je velikan srpske književnosti izgledao u posljednjim danima života.
Glumac koji iza sebe ima brojne uloge u različitim teatrima, a nisu mu strana ni svjetla kamere smatra da su istorijske ličnosti zanemarene na pozorišnim repertoarima.
– Trebalo bi više da radimo na tome, pogotovo zato što smo mi narod koji ima pregršt velikana u svojoj istoriji, a neki od njih su čuveni i u cijelom svijetu – smatra Erkić.
Optimističan je kada je riječ o budućnosti pozorišta.
– Mnogo godina prije nas ljudi su se bavili pitanjem koliko će zapravo da traje pozorišna umjetnost i da li će se ona održati u ljudskom rodu kao potreba. Ispostavilo se hiljadama godina unazad da “igara” uvijek treba. Tako da sam jedan od onih koji misle da će teatar da opstane uprkos svemu što se okolo dešava, jer ako ne bi bilo pozorišta onda bi to značilo da smo prešli u neki drugi stadijum bitisanja na planeti – kaže glumac koji je već odavno osvojio domaću publiku.
Brojne su predstave u kojima Erkić igra, a “Narodni poslanik” i “Odumiranje međeda” su svakako među nagledanijim komadima. Upravo zahvaljujući njima brojni ljubitelji pozorišta uživaju u njegovim glumačkim kreacijama.
– A što se tiče velikog broja posjetilaca u posljednje vrijeme u nacionalnom teatru, to je samo znak da Banjaluka ima epitet jednog kulturnog grada – ocijenio je Erkić.
Od početka bavljenja glumom bezrezervno vjeruje u snagu umjetnosti.
– Vjerujem da umjetnost može da mijenja svijet i ona to i čini, samo je pitanje ko ima sposobnost da to prepozna kroz njene razne grane. A umjetnici na kraju svi znaju da treba predano da rade i kada zanat dotakne nešto neobjašnjivo onda on postaje umjetnost. Svi koji taj trenutak umjetnosti posmatraju i dozvole mu da prođe kroz njihovo biće postaju neminovno drugačiji i bolji nakon gledanja ili slušanja stvaralačkog čina – uvjeren je Erkić.
Priča
“Crno sunce Petra Kočića” govori o posljednjem ljetu u životu jednog od najvećih srpskih pisaca i boraca za slobodu. Poznato je da je Kočić umro u Duševnoj bolnici na Guberevcu, u Beogradu, krajem avgusta 1916, u vrijeme kada je Srbija bila pod okupacijom. Međutim, široj javnosti je nepoznato pismeno svjedočanstvo Jovana Stojimirovića o Kočićevim posljednjim danima što je bilo polazna osnova za dramski komad.
(Glas Srpske)
