Vijesti 27.01.2021.

Godinu dana borbe sa COVID-19 iz ugla mladog ljekara Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske

ČITANJE: 13 minute

Praznični dani, dolazak zime i nešto niže temperature koje su građane primorale da sve aktivnosti na otvorenom prostoru svedu na minimum i više vremena provedu u zatvorenim prostorijama, nakon privremene stabilizacije, zdravstvu u Republici Srpskoj donijeli su nove glavobolje.

Broj hospitalizovanih lica kod kojih je potvrđeno prisustvo virusa korona ponovo se povećao, a ukoliko tome dodamo i vijesti iz regiona o prvom zabilježenom slučaju infekcije novim, „britanskim“ sojem virusa, razloga za oprez i disciplinu itekako ima.

Ipak, riječi dr Gorana Bokana, mladog doktora Klinike za unutrašnje bolesti UKC RS, sa Odjeljenja za gastroenterologiju i hepatologiju, koji je u borbu sa ovim nevidljivim neprijateljem ušao paralelno sa otvaranjem njenog prvog fronta na UKC RS, ulijevaju nadu u skoro vraćanje normalnom životu i sigurnost u primjenjene terapijske metode u našim bolnicama.

„Povoljna epidemiološka situacija će biti onog momenta kada kažemo da smo rad u COVID-u sveli na jednu do dvije ambulante i jedno hospitalno odjeljenje. To bi značilo vraćanje svih drugih aktivnosti u obim iz nekog ranijeg perioda. Prije godinu dana sam bio presurov rekavši da će borba sa koronom trajati i naredne godine. Ne bih se usudio da opet prognoziram, jer bih možda drugi put promašio, ali ću reći – vjerujem da je najgore prošlo“, rekao je dr Bokan u intervju za Banjaluka.net.

Radite na prijemnom COVID odjeljenju i svakodnevno ste u kontaktu sa pacijentima sa različitim oblicima ove bolesti. S obzirom da ste mlad ljekar, kako opisujete takvo iskustvo?

Medicina je sama po sebi hiperdinamična nauka sa veoma širokim dijapazonom patologije unutar svake svoje grane. Svako patološko stanje ponaosob ima svoje brojne varijacije u smislu kliničkog prezentovanja, a opet u zavisnosti od još većeg broja faktora koji ih na direktan ili indirektan način determinišu.  Upravo takav je i COVID, skup simptoma unutar bolesti ili skup bolesti unutar jedne bolesti. To će se još dugo izučavati i preciznije definisati. Mlad ljekar, mlada bolest sjajna kombinacija (smijeh). Nevezano koliko god da ste ’’stari’’ ili ’’mladi’’, ovo što nas je snašlo i što nas i dalje snalazi, a što će nas snalaziti i u nekom budućem periodu je novina za svakog pojedinca, nešto pred čim smo svi goloruki. Od enormne važnosti je svakako ranije iskustvo i  savjeti starijih kolega, međutim jednako važno je i građenje personalnog iskustva, zapažanja i iznošenje konstruktivnih prijedloga u pogledu prevazilaženja gorućeg problema. Zadivljen sam kako smo mi medicinari to timski ’’odigrali’’.

Zahvaljujući vizionarskom pristupu prof. dr Vlade Đajića i Poslovodstva UKC RS uvijek smo bili“ bar dva koraka“ ispred virusa. Kako su se mijenjale prilike tako smo se i mi reorganizovali kako u prostornom tako i kadrovskom smislu. Najvažnije od svega je da nijedan pacijent nije ostao bez zdravstvene zaštite i da su svi oboljeli od COVID-19 dobili adekvatnu terapiju i vrhunski bolnički smještaj, a vjerujete u jednom momentu smo imali i do 500 pacijenta oboljelih od COVID-19. Zahvalnost svim zdravstvenim službama, medijima i svakom pojedincu koji je pa i na minimalan način dao svoj doprinos.

Koje su to gastroenterološke i hepatološke smetnje ili simptomi koje razvijaju osobe inficirane virusom korona? Da li takvi simptomi kod pacijenata mogu zadržati i nakon preležane infekcije, kod tzv. dugog oblika COVID?

Doslovice nema organskog sistema u ljudskom organizmu koji nije pogođen u toku aktivne infekcije korona virusom. Suština je u tome koji od sistema će biti prijemčiviji, ta klinička simptomatologija biće i dominantnija. Svakako da gastroenterološke tegobe spadaju u grupu najčešćih tegoba i prisutne su duž cijele probavne cijevi, počev od izmijenjenog do potpunog gubitka čula ukusa, mučnine, nagona na povraćanje, povraćanja, oslabljenog ili gubitka apetita, osjećaja nadutosti, učestalijeg crijevnog pražnjenja, bolova u stomaku po tipu grčeva i slično. Hepatološke tegobe ne možemo smatrati tegobama, jer ’’jetra ne boli’’. One se prepoznaju na indirektan način, najčešće porastom enzima, transaminaza u prvom redu, koji su specifični za jetreno oštećenje. Pored gastroenteroloških tegoba i jetrenog oštećenja u sklopu COVID-a, iste mogu biti pogoršane, potencirane nekritičnom primjenom nekih lijekova, kao što su npr. antibiotici koji narušavaju crijevnu floru, prave jetreno oštećenje i slično. Još jednom akcentujem nekritična primjena, bez objektivnih indikacija, odnosno određivanje terapije ’’na svoju ruku’’ donosi višestruku štetu u odnosu na minoran benefit. Pogotovo u slučajevima kada se uzimaju duple doze lijekova ili dvostruka dužina trajanja terapije, a pod izgovorom ’’za svaki slučaj’’. Obično u slučajevima reinfekcije javljaju se, opet zavisi od pojedinca do pojedinca, slične ili iste tegobe, doduše malo jačeg intenziteta i period njihovog povlačenja je varijabilan.

Istraživanja sa klinika širom svijeta pokazuju da je smrtnost od korone veća kod gojaznih osoba. Koliko je ovakva praksa prisutna i kod nas, možemo li to da dovedemo u vezu?

Gojaznost, zajedno sa hipertenzijom, hiperglikemijom i hiperlipidemijom predstavlja komponente metaboličkog sindroma.  Svako ko ih posjeduje u višestrukom je riziku za brojna hronična multiorganska oboljenja, ne samo COVID. I svakako da je plodno tlo za COVID i komplikaciju prilikom njegovog liječenja, ako je osoba mlađa tim gore. Zabilježeni su brojni slučajevi mladih, gojaznih ljudi sa težom kliničkom formom COVID-a. I nažalost sa smrtnim ishodima.

Iskustva nam govore da u ovoj  bolesti najčešće stradaju pluća, ali  korona svakako da ostavlja trag i napada i druge organe. O kakvim posljedicama u tom smislu možemo govoriti, kada je u pitanju oblast medicine kojom se bavite?

COVID pogađa skoro sve organske sisteme. Zapaljenske promjene na plućima su svakako među najčešćim i sa stanovišta laika one najviše izazivaju straha kod ljudi. Ako napravimo retrospektivu na proljeće prošle godine, početak COVID-a i sadašnji period, može se konstatovati da su u preko 95% slučajeva upale pluća obostrane, bar prema onome što je meni i kolegama dostupno i poznato kroz rad u Urgentnom centru i COVID ambulanti. Što se tiče posljedica, još uvijek je o tome rano govoriti. Da biste sagledali ovako nešto morate imati određenu grupaciju pacijenata i iznositi zbirne zaključke, a ne suditi na osnovu pojedinačnih slučajeva. Međutim, i pojedinačno i zbirno mišljenja sam da će nam trebati svakako višestruke rehabilitacije za post-COVID pacijente. Biće zanimljivo sagledati potrebe za rehabilizacijom pacijenata koji su imali samo COVID i manifestacije iste, za razliku od osoba sa hroničnim bolestima, te COVID infekcijom kao pridodatom.

Brojke osciliraju iz dana u dan. U talasima nam se javljaju periodi u kojima su pacijenti sa težom, odnosno srednje težom i lakšom kliničkom slikom. Kako ocjenjujete trenutnu epidemiološku situaciju i u kojoj mjeri razvoj eventualno teže kliničke slike možemo da pripišemo godišnjem dobu i s tim u vezi vremenskim prilikama?

Težina kliničke slike COVID infekcije kod svakog pojedinca je različita, individualna i može da se dovede u vezu sa nekim faktorima, a nekada jednostavno ne možete pronaći objašnjenje i razlog za njenu ispoljenost i težinu. Svakako da će pozitivan PCR test kod zaraženog izazvati određenu emociju, bilo da je ona aposlutno negiranje ili na drugoj krajnosti napad panike. To je opet u vezi sa brojnim drugim faktorima, međutim suština je u sagledavanju stvarne problematike, njene evaluacije, te pravovremenog uključivanja adekvatnog terapijskog modaliteta. Aktuelna epidemiološka situacija je slična onoj iz ljetnog perioda, možda za nijansu drugačija u odnosu na period posljednja tri mjeseca prošle godine. Međutim, ja i dalje radim u COVID-u, uskoro punih godinu dana. Biće povoljna situacija onog momenta kada kažemo da smo sveli rad u COVID-u na jednu do dvije ambulante i jedno hospitalno odjeljenje. To bi značilo vraćanje svih drugih aktivnosti u obim iz nekog ranije perioda. Nadati se da će se to desiti vrlo skoro.

Stiče se utisak da je tokom ljetnog perioda bilo nešto manje oboljelih od COVID-a, a samim tim i manje pacijenata sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom. Možemo li povećan broj  zaraženih pripisati dolasku zime, hladnijeg vremena i nižih temperatura?

Možda, ali prividno. Sjećam se perioda ljeta i dežurstava u Klinici za infektivne bolesti, a ispred ambulanti brojni pacijenti i sanitetska vozila koji neumorno pristižu. Na momente u šali pomislite da ste na premijeri nekog filma na otvorenom. Zaista je bilo naporno. Baš u tom periodu ljeta bile su dominantne gastroenterološke tegobe i krajem ljeta terapijski pristup COVID-u bio je izazovan jer određen procenat pacijenata nije odreagovao povoljno na primjenjenu terapiju u kućnim uslovima, te smo ih morali hospitalizovati. Dolazak zime, hladnijeg vremena i nižih temperatura jeste nam zadao glavobolju, povećao je obim posla višestruko, ali tome je svakako doprinijela nedisciplina građana, ali i ’’zatvaranje’’ u svoje stambene objekte, za razliku od ljeta kada ste više vremena provodili na otvorenom.

Svijet je u strahu od novog, „britanskog“ soja virusa korona koji je već registrovan u nekoliko zemalja uključujući i Srbiju. O kakvom pojavnom obliku virusa je zapravo riječ i koji su simptomi prema kojima možemo razlikovati ovaj soj od dosadašnjeg?

Što bi u narodu rekli, bilo bi dobro da nas zaobiđe. Treba da prođe još vremena da se struka po tom pitanju koncizno izjasni. Od trenutno poznatog nešto je pretpostavka, a nešto je zaista tako. Hipotetički gledano, vjerovatno da postoje i kod nas samih i unutar naših sredina neke forme mini-mutacija COVID-a, pa i zastupljenost određenih simptoma u odnosu na druge prema lokalitetima. Pretpostavka je da se infekcija različito klinički očituje kod nekoga ko živi npr. u Trebinju ili na visokoj nadmorskoj visini, na planini, u zonama gdje je magla, manja ili veća vlažnost vazduha i slično. Nismo toliko moćni da to sve do srži istražimo, ispitamo, a svakako da bi bilo zanimljivo, kao i tako dobijena zapažanja uporediti sa drugim zemljama u regionu, a i šire. O kojem god soju da govorimo, bitno je da mjere ispoštujemo, da čuvamo sebe i ljude oko sebe, jer smo time uradili pola posla.

Najviše polemike vodi se oko  vakcina protiv virusa korona. Okružuju nas razna svjedočenja o nus pojavama nakon primanja vakcine, između ostalih i gubitak kontrole nad tijelom, pa čak i smrt. Medicinski radnici nalaze se na listi prioriteta za vakcinaciju, kakav je Vaš stav po tom pitanju?

Nama je u genima utkano da konstantno akcentujemo i prvo pričamo o negativnim ili kako ste rekli nus stvarima, nebitno da li je vakcina, zdravlje, sport ili neki uspjeh u pitanju. Ne postoji ta aktivnost koja sa sobom ne nosi rizik, pa čak i samo ležanje u postelji. Izlazak vani na poledicu je rizik za nastanak povreda, preloma, zadirkivanje nekoga je rizik da dobijete batine, vožnja preko ograničenja je rizik da vas kazne. Suština je u činjenici koliko često se neki nus efekat javlja u odnosu na ukupan broj slučajeva i kolika je njegova stvarna težina. Neke osobe su alergične na penicilinske preparate. Neko će imati samo kožni osip, a neko neke teže manifestacije. Tim saznanjem, vi ćete obustaviti primjenu tog i srodnih lijekova za datog pacijenta. Nećete to primjeniti kao uniformno pravilo za cijelu populaciju. Isto važi i za vakcine. Trebamo sagledati stvarni benefit, a broj i težinu neželjenih reakcija u odnosu na broj vakcinisanih. Tada ćemo moći pričati objektivnije, a ne da se zbog jednog komšije ne vakciniše cijeli grad.

Prošlo je više od godinu dana od pojave prvog slučaja virusa, borba i dalje traje. Kakva su Vaša predviđanja po pitanju daljeg toka epidemije?

Sa jednom dragom koleginicom razgovarao sam prošle godine u martu. Komentarisali smo koliko dugo će trajati COVID. Tada sam bio ’’presurov’’ rekavši da ćemo ga i naredne godine u isto doba imati. Ona je odmahnula rukom i rekla ’’nema šanse’’. Ne bih se usudio da opet prognoziram, jer bih možda drugi put promašio, ali ću reći – vjerujem da je najgore prošlo.

„Srpskoj sam se svaki put rado vraćao“

Problem odliva mladog i radno sposobnog stanovništva pogađa sve zemlje regiona kao i sve sfere društva, a posebno je vidljivo kada su u pitanju medicinski radnici. Niste krenuli tim putem, kakvo je Vaše mišljenje o takvom trendu i kako ocjenjujete trenutno stanje zdravstvenom sektoru Republike Srpske?

Ili se o medicinskim radnicima priča najviše? Treba vidjeti i udio onih sa zanatima ili bez srednjoškolskog obrazovanja. Sve je to statistika. Bilo kako bilo, ne mogu reći da ljudi ne odlaze. I ne samo to, kada malo bolje ispratite svjetske prilike vidjećete da su takvi trendovi na globalnom nivou.  To je nešto što se nekada prije dešavalo, sada, a i dešavaće se iz raznoraznih razloga. U to ne bih ulazio. Interesantno je da već duži period među mladima medicinska profesija je najpopularnija, najviše osnovaca upisuje srednje medicinske škole i srodne grane, zatim medicinske fakultete i srodne zdravstvene nauke. Od tog broja sasvim je logično da ćete imati i najveće odlive. Kao mlad pojedinac iskoristio sam priliku te sam u dosadašnjem periodu živio u Italiji, Njemačkoj i Češkoj, edukovao se, upoznao tri različita zdravstvena sistema i širio horizonte. I svaki put sam se rado vraćao. Ovo je sjajna sredina za mlade ljude koji imaju neku viziju, koji marljivo rade, nađu sebi način da odu na edukaciju u inostranstvo, osmotre šta i kako ljudi rade, vrate se nazad i tu ’’ukradenu ideju’’ inkorporišu u svoju svakodnevnu praksu. To može biti i najmanja sitnica, ali je svakako velika satisfakcija. Zdravstvo srpske funkcioniše na zaista korektnom nivou, i bez lažne skromnosti mnogo više mi se dopala cjelokupna filozofija u odnosu na npr. zdravstvo Njemačke, ali o tome neki drugi put. Poruka mladim kolegama – vaša sreća nije tamo gdje niste i vaša sreća nije ono što nemate. Vaša sreća je tu uz vas i sa vama. Trebate pronaći i prepoznati taj osjećaj sreće koji u vama čuči. Iskoristite sve lične i resurse ove sredine, obiđite ’’bijeli svijet’’, edukujte se i uvjerite se da ono što je slobodoumno bogatstvo i blagostanje ovdje neće moći nadomjesti ni jedan evro, franak ili dolar tamo negdje.

(Nevena Stanojević)