Goran Bregović: U Banjaluci ćemo svirati veselije stvari

Suze, smijeh, radosti, tuge, ljubavi i razočarenja decenijama unazad grle pjesme kultnog “Bijelog dugmeta” i sigurno je da ne postoji niko sa prostora bivše Jugoslavije ko dio života nije proveo upravo uz muziku ovih veterana domaćeg roka.

“Ružica si bila”, “Bitanga i princeza”, “Đurđevdan”, “Lipe cvatu”, “Lažeš” odavno su se pretvorile u male lične himne, a Banjalučani će imati tu sreću da 13. januara zapjevaju sa “Bijelim dugmetom” na Trgu Krajine i sa njihovim najvećim hitovima dočekaju Pravoslavnu novu godinu.

Legendarni Goran Bregović za “Glas Srpske” otkriva sa kakvim emocijama, zajedno sa Alenom Islamovićem i Mladenom Vojičićem Tifom, dočekuje koncert u gradu u kojem su posljednji put nastupali prije 28 godina.

– Uzbudljivo je poslije toliko godina svirati u Banjaluci. Sviraćemo veselije pjesme nego u Beogradu i jedva čekam taj koncert – kaže Bregović, koji tvrdi da je ponovno okupljanje članova “Bijelog dugmeta” drugačije nego kada su se okupili prije nekoliko godina.

Prisjetio se da su im tada iz kompanije “Koka-Kola” dali ponudu koja se ne odbija, a ovog puta on je lično insistirao da ponovo organizuju koncerte.

– Prošle godine smo imali više od 20 koncerata. I uživamo, i Alen i Tifa i ja. Na koncertima u Beogradu bilo je lijepo, uživam u tim nastupima. Posljednjih dvadesetak godina sviram po svijetu i zaželio sam se domaće publike – priznaje muzička legenda, uz napomenu da sa ovim koncertima nastavlja tamo gdje je ranije stao.

Posebno ga raduje što u publici ima mnogo mladih ljudi.

– Umjesto da podgrijavam nešto staro, odlučio sam da idem naprijed. Nismo se okupili zato što je sentiment proradio nego imam osjećaj da stvaram – ističe Bregović.

Ne isključuje mogućnost da “Bijelo dugme” dobije novu pjesmu.

– Sada mi se sviraju stare pjesme. Ako poželim novu, napisaću je – kaže muzičar koji je obišao svijet, svuda nailazeći na odlične reakcije publike.

Slava ga je pratila od prvih muzičkih koraka u Sarajevu, a činjenica je da su ovi muzičari doživljavani kao balkanski “Bitlsi”.

– Ne sjećam se vremena kada su djevojke padale u trans zbog mene. Popularnost je u zreloj dobi mnogo drugačija nego u ranoj mladosti. Sada sve dobija neko značenje koje kao mlad ne razumiješ – tvrdi Bregović.

Napravili su repertoar od 25 pjesama koje vole da sviraju, a često Tifa ili Alen “izvuku” neku melodiju koja i nije toliko popularna.

Bregović smatra da je “Bijelo dugme” imalo sreće sa pjevačima.

– U posljednjoj fazi smo bili najuspješniji, prodali najviše ploča, održali najveće koncerte. Ali, stalno sam imao osjećaj da se bend mijenja. Čak i da je išao u pogrešnom pravcu bio bih zadovoljniji nego da stoji – priča muzičar koji najviše voli da svira za domaću publiku.

Nastupi pred publikom iz bivše Jugoslavije obojeni su posebnim bojama.

– Balkanci su veseli narod sa tragičnom istorijom. Balkan je pet vijekova za vrijeme vladavine Otomanskog carstva bio jedinstvena granica u istoriji između pravoslavaca, katolika i muslimana. Zato imamo tu strašnu sudbinu. A, nažalost, nismo još naučili da živimo zajedno, ali 21. vijek je predviđen da to naučimo – kaže Bregović, dodajući da uvijek radije gleda u budućnost nego u prošlost.

Stvaralačku energiju trenutno usmjerava u novi album naslovljen “Tri pisma iz Sarajeva”.

– Nadam se da će moja antiratna poruka iz novog albuma, poput poruke u boci, nekoga pronaći. Riječ je o koncertu za violinu i simfonijski orkestar – najavljuje jedno od najpoznatijih muzičkih imena sa Balkana.

Iza njega su godine uspješnog rada, a svojim adutom smatra činjenicu da nikada nije pripadao kulturi.

– Nije me ta nesreća zadesila da sam bio dio kulture. Uvijek sam bio supkultura. Pripadam generaciji iz komunizma koja je posebno traumatizovana politikom, a uvijek mislim da je kultura nešto što ima veze sa politikom – rekao je Bregović.

Svoju muzičku misiju doživljava kao plemenitu.

– Svi ostavljamo tragove u vremenu da bismo ovaj svijet napravili boljim. To je tako velika i naivna misao. Ali ako zamislimo da je to neki dugačak put koji treba osvijetliti, i najmanja svjetla su od koristi – završio je svoju priču Bregović.

Počeci u striptiz baru

– Nikada nisam radio ništa drugo osim muzike. Počeo sam kao svirač u striptiz baru i to sa 17 godina. To sam shvatio kao da mi je bog rekao: “Bregoviću, ovo je posao za tebe.” Sa 18 sam nastupao u inostranstvu, a onda sam mami obećao da neću svirati pa sam studirao četiri godine. Na četvrtoj godini studija sam predavao u školi, to je bila praksa, ali pošto je “Bijelo dugme” imalo zlatne ploče, nikada nisam završio fakultet – kaže Goran Bregović.

(Glas)