Goran Dujaković, direktor festivala animiranog filma “Banjaluka 2017”: Domaći autori su naš najveći uspjeh

Festival je u proteklih 10 godina imao uspone i padove, boreći se sa hroničnim problemima domaće kulturne scene?

Da budem iskren, da nam je rekao prije 10 godina na otvaranju prvog festivala da ćemo večeras otvarati deseti, niko od nas iz organizacije ne bi povjerovao u to. Ispostavilo se, da smo imali dovoljno živaca, volje, snage, upornosti, tvrdoglavosti i ljubavi prema filmu da izguramo brojne probleme sa kojima smo se borili proteklih godina. Imali smo nekoliko faza, od odličnog starta, do velikog pada 2013. godine, kada smo bili na ivici gašenja, pa do ovog jubilarnog. Trudili smo se da uvijek radimo transpraretno, nismo krili budžete, podnosili smo nefrizirane izvještaje, nismo krili ni kada smo na početku imali budžet od oko 150.000 KM, niti krijemo budžete zadnjih 5 godina kada radimo sa nekih 20.000 KM. Prema finansijama dijele se i faze ovog festivala, u prvih 5 godina imali smo 5. žiri, velike svjetske animatore, značajne novčane nagrade, a sad je sve to nestalo, imamo tročlani, regionalni žiri, a program je drastično srezan. Trudimo se da ovim sredstvima napravimo što bolji program, ali da budem krajnje realan, bez ozbiljnih para nema kvalitetnog festivala.

Vjerujete da su finansije ključni problem funkcionisanja kako festivala, tako i domaće kulture generalno?

Ključni je problem nedostatak sistemskog rješenja. Državni novac ima veliku ulogu u finasiranju kulture, ne samo kod nas , već i daleko bogatijim zemljama, ali kod nas je problem, što politička partokratija u velikoj mjeri određuje i finansije i stručnost. To je jedan zavoreni krug, u kome partije daju novac ljudima prema političkoj podobnosti, a ne prema stručnosti i kvalitetu, zbog čega nema prihvaćenih standarda i mjerila, već se svake godine ponavlja ista priča, bez ozbiljnog napretka.

Koji su najvažniji rezultati postojanja festivala animiranog filma u proteklih 10 godina?

Bez dileme to je činjenica da smo za 10 godina promijenili sliku o animaciji kod publike. Kada smo krenuli sa festivalom, animacija skoro da nije postojala kao dio filmske umjetnosti, postepeno smo mijenjali svijest o animiranom filmu, i po cijenu da zvučim neskromno, na neki način stvorili sopstvenu publiku. Dvije klase animacije upisane su banjalučkoj Akademiji umjetnosti, to je na neki način naša publika, mnogi su od njih motivisani da budu autori, i to je definitivno najvećih uspjeh festivala. Besmisleno je, da festival postoji, ako ne postoji animirana produkcija. Činjenica da Igor Đurić, student prve godine animacije radi animiranu špicu festivala, vidim kao ozbiljnu potvrdu da smo ostvarili ključni cilj, koji smo postavili prije 10 godina, a to je da se mladi ljudi počnu baviti animiranim filmom na kreativan način.

Šta biste izdvojili kao najzanimljivi segment ovogodišnjeg festivala?

Bez obzira na sve teškoće uspjeli smo da možda obezbjedimo možda najbolji takmičarski program do sada. Na ovogodišnji festival prijavilo se rekordnih 620 filmova iz 40 država svijeta, od čega smo za takmičarski program izabrali 45 filmova, a tokom festivala biće ukupno prikazano oko 150 filmova. Dosta ostvarenja je došlo sa najvećih svjetskih festivala animacije, tako da će banjalučka publika biti u prilici da vidi ono što je najzanimljivije ovog trenutka u svijetu animacije.

Originalni prateći programi su na neki način postali zaštitni znak festivala?

Imali smo stvarno za ovih 10 godina neke prateće programe koji su privukli po neki put više pažnje od takmičarskih filmova poput animiranih filmova Trećeg Rajha ili japanskih erotskih filmova. Od ovogodišnjih pratećih programa izdvojio bih veoma zanimljiv program animacije Demokratske Republike Njemačke, kao i program rumunskog animiranog filma koji je kod nas manje poznat. Moram pomenuti i veoma interesantan film Mersada Berbera, poznatog banjalučkog grafičara, koji je pravo malo remek-djelo, kada je u pitanju korištenje animacije.

(EuroBlic)