Magazin 03.09.2024.

“Gospođica” u izvedbi NPRS u Sankt Peterburgu

ČITANJE: 2 minute

Narodno pozorište Republike Srpske predstavio je na festivalu “Aleksandrijski” predstavu “Gospođica”. U osnovi postavke je novela Iva Andrića, nobelovca i jednog od glavnih srpskih pisaca XX vijeka.

Za “Gospođicu”, koja je obišla cijelu Srbiju i Crnu Goru sa turnejama i osvojila mnoge lokalne nagrade, dolazak u Sankt Peterburg je prva međunarodna turneja. Prikazivanje pred publikom druge kulture i jezika povećao je uzbuđenje.

Literarna osnova predstave je istoimeni roman izuzetnog jugoslovenskog pisca i nobelovca Iva Andrića. Za teatar je ovo prvo insceniranje. Djelo je napisano 1944. godine. Vrijeme radnje obuhvata prvu trećinu XX vijeka – do 1935. godine. Glavna junakinja je Rajka Radaković, jedina ćerka sarajevskog trgovca-Srbina, koja posvećuje svoj život sticanju bogatstva. Rajka, još kao dete, dobija savjet od bankrotiranog, prerano preminulog i beskonačno voljenog oca: da ne vjeruje ljudima i ne traži njihovu ljubav, već da vjeruje samo novcu. I tako, korak po korak, ona pretvara svoj život u jurnjavu za dinarom, obožavajući “zlatno tele”.

“Ovo djelo me je zaintrigiralo neobičnim ženskim karakterom, u kojem se vidi koliko daleko čovek može da ide prateći svoju strast, i kakve strašne posljedice to može imati ako je strast poročna. Vrijeme radnje romana je posle Prvog svjetskog rata, kada je bilo neobično da žena upravlja finansijama. Ta junakinja, pored svega, je još i ispred svog vremena”, priča rediteljka Đurđa Tešić.

Rajka se odriče sebe i svojih bližnjih u jednostavnim svakodnevnim potrebama i radostima, škrtari na grijanju, kafi, odlasku kod ljekara, pokazujući čuda surovosti. Samo jednom će njeno srce odvažiti da kuca, biće prevareno i zatvoreno zauvijek.

“U romanu Ive Andrića prvi put u svjetskoj literaturi pojavljuje škrtica kao junakinja. Obično su to muškarci. Zato mi je bilo veoma zanimljivo da preuzmem tu ulogu”, rekla je glumica Slađana Zrnić.

“Ovo djelo me interesovalo već dugo. Pre 15 godina sam željela da napišem inscenaciju, ali nije bilo vremena. Ja sam porijeklom iz Sarajeva i uvijek me je zanimala istorija ovog mjesta, taj istorijski kontekst koji je prisutan i u ovom romanu”, dodaje njena koleginica Nataša Ivančević.

Na kraju predstave, usamljena i nesrećna Rajka izgovara svoju glavnu repliku: “Sve bih dala za jedan jedini uzdah.” Kraj priče je predvidljivo tužan. Što se ne može reći za reakciju publike u Peterburgu.