Region 18.11.2022.

Gostovanja po televizijama postaju besmislena

ČITANJE: 4 minute

Piše Vladimir Đukanović

Od momenta kada su mediji otišli u privatne ruke, odnosno kada su prestali da postoje mediji koje finansiraju građani, izuzimajući RTS kao javni servis, stvorila se i mogućnost izbora svakom javnom funkcioneru i uopšte političaru da izabere gde želi i još više gde ne želi da gostuje. Dakle, RTS je jedini medij kome nemamo pravo da odbijemo poziv, jer RTS plaćaju građani, koji između ostalog izlaze na izbore i biraju nas narodne poslanike i predsednika države. Sve ostale medije imamo pravo da odbijemo ukoliko smatramo da nam pojavljivanje na tom mediju ne donosi ništa korisno. To vam se zove tržište i moje je neotuđivo pravo da izaberem gde mi prija da gostujem i kojoj publici želim da se obratim. Imam pravo čak i da pokažem otvorene simpatije prema nekom mediju, kao što imam pravo da otvoreno iskažem i gađenje prema nekom drugom mediju.

Da budem krajnje iskren, gostovanja po televizijama sve više postaju besmislena. Ljudi danas sve manje uključuju televizor, posebno mlađe generacije. Informisanost se prebacuje na mobilne telefone, društvene mreže, „Jutjub”, tako da televizija postaje sve manje bitna. Lično, što zbog želje da se u potpunosti posvetim advokaturi i da što manje budem prisutan u političkom životu (ne mislim da napuštam politiku, ali svešću je na meru koja meni prija), doneo sam odluku da se sve ređe pojavljujem na malim ekranima. Posebno u političkim emisijama, jer su postale dosadne i sterilne. Nebitno da li se radi o medijima naklonjenim vlastima ili opoziciji, jednostavno zavladalo je zasićenje od trenutnog sadržaja. Mada, kao neko ko uopšte ne gleda televiziju, izuzimajući sportske događaje, već pomenute emisije gledam isključivo ako mi neko pošalje link sa „Jutjuba”, možda i nisam toliko kompetentan. Međutim, ono što uz čelično strpljenje odgledam na „Jutjubu” deluje mi užasavajuće. Glupo, neinventivno, i pre svega ultranavijački za neku od strana. Otuda su podkasti, jutjub kanali, vajber i telegram kanali postali daleko praktičniji, a za mnoge javne ličnosti, posebno političare, daleko prihvatljiviji za obraćanje, nego televizije. Opet, pišem u prvom licu, moja delatnost ubuduće uglavnom će se bazirati na tim platformama.

Vratimo se na pravo izbora gde će neki političar gostovati. Recimo, neretko se prema vladajućoj stranci usmeravaju žaoke kako brani svojim funkcionerima da gostuju na N1 ili Nova S. Sve i da je tako, a pod punom odgovornošću tvrdim da nije, i to ću pojasniti, pravo je te stranke da zauzme takav odnos prema tim medijima. Kao što ti mediji, inače u privatnom vlasništvu osobe koja je na volšeban način došla do kapitala i koja je valjda umislila da će joj ti mediji i kablovski distributer biti glavno oružje protiv vlasti, 24 časa sedam dana u nedelji vode najogavniju kampanju protiv vlasti, što je njihovo pravo, jednako tako najveća vladajuća stranka ima u tom slučaju pravo da zauzme odbojnost prema tom mediju i da mu uskrati gostovanja njenih funkcionera u emisijama tog medija.

Strateški, to je za tu stranku odličan potez. Ne izlaže svoje funkcionere javnom linču i dodatno apsolutno umanjuje gledanost pomenutim televizijama, jer pristalice najveće političke grupacije u zemlji sigurno neće gledati te televizije. Da li je to dobro za demokratiju? Svakako da nije, ali ako su se već te televizije zbog politike njihovog vlasnika odlučile za tu vrstu neprijateljstva, onda i sama Srpska napredna stranka ima pravo da uzvrati, jer taj medij više nije nikakav informativni servis koristan za građane, već oružje jednog tajkuna u političkoj borbi protiv vladajuće stranke. Ipak, zabrana da se gostuje u tim medijima ne postoji i nikada nije postojala. Ono što postoji i što nema potrebe da se skriva je užasno gađenje koje svi u SNS-u, od običnog člana do visoko rangiranog funkcionera, imaju prema tim medijima i jednostavno tamo ne žele da se pojavljuju. Za to su krivi baš ti mediji, jer su svojom ekstremnom uređivačkom politikom doveli do situacije da svako od nas ima pravo da izabere da se tamo ne pojavljuje. Ujedno su izabrali i da nemaju nikakvu gledanost. Svakako, to nije dobro, jer bez obzira što ekstremna manjina isključivo gleda te medije i što u sebi gaji zastrašujuću netrpeljivost prema Vučiću i celom SNS-u, neretko i iracionalnu, dužnost nas kao pripadnika vladajuće stranke je i da se njima obratimo. Otuda, bilo bi pametno da na tim medijima makar malo promene pristup, jer svaki razgovor je bolji nego bilo kakvi zidovi da se prave.

Oznake: Televizija