Govorite pravilno: Najčešća greška koja se pravi u srpskom jeziku
Srpski jezik je prepun “začkoljica“ i pravila.
Najčešća greška u srpskom jeziku se pravi sa glagolom “trebati“. Bezlični glagol ljudi često upotrebljavaju u formi – ja sa sam trebala/trebao, ti trebaš itd.
Kada je glagol trebati nepotpunog značenja upotrebljava se bezlično (samo u obliku trećeg lica jednine bez obzira u kome licu i broju je glagol koji ga dopunjava). On tada znači potrebno je, nužno je, valja. Složeni predikat ima oblik treba + da + prezent.
U prezentu: treba da radim, treba da radiš, treba da radi, treba da radimo, treba da radite, treba da rade.
U perfektu: trebalo je da radim, trebalo je da radiš, trebalo je da rade, trebalo je da radimo, trebalo je da radite, trebalo je da rade.
Moguć je i oblik treba + infinitiv ako iskaz ima opšti karakter: treba raditi, treba učiti, treba se truditi.
Kad glagol trebati znači biti potreban ima oblike za sva tri lica i jednine i množine: trebam ti, trebaš mi, treba mi, trebamo ti, trebate mi, trebaju mi u prezentu, trebao sam ti, trebao si mi, trebao mi je, trebali smo ti, trebali ste nam, trebali su nam.
(B92)