Magazin 10.03.2019.

GSS BANJALUKA Kad ne rizikuju život, vježbaju i uče nove vještine

ČITANJE: 2 minute

Ne rade posao zbog apaluza i slave, samozatajni su i ne rado staju pred kameru. Pomaganje ljudima u nevolji glavni im je zadatak – a crvene jakne znak raspoznavanja. Oni su članovi Gorske službe spasavanja i često vode bitku i trku sa vremenom kako bi spasili živote. Sve to rade na volonterskoj osnovi.

“Ovo je naš neki doprinos društvu i generalno našoj zajednici. Međutim neki ljudi idu na rekreaciju, bave se košarkom, fudbalom ili nekim drugim sportovima. Mi svoje slobodno vrijeme provodimo ovdje, usavršavamo tehnike i vještine.

Jedn naša koleginica, obzirom da imamo i dama u našoj službi, ona je rekla – ja da tražim tri litre krvi, ja bih se prvo obratila vama, bez obzira na svoj dugogodišnje prrijatelje jer znam da bih odmah tu našla ne tri nego šest litara te krvi”, kaže Miroslav Krnjajić, načelnik GSS Banjaluka.

– Šta je najbolji dio ovog posla?

“Druženje, druženje. Ovdje stvarno fenomenalnih ljudi ima, stvarno jako dobrih prijatelja. Ljudi koje sam ja ovdje upoznao, stvarno zlata vrijede”, kaže Luka Kukrić, sekretar GSS Banjaluka.

Naša kamera grupu “zlatnih momaka” zatekla je u trenažnom tornju, u večernjim satima. Pod punom opremom – opsani sajlama i kukama, sa kacigama na glavama, sa visine od 20 metara vješto su se penjali i spuštali niz užad. Sve to rade kako bi bili spremni da spasavaju ljudske živote.

“Mi te tehnike koristimo da priđemo unesrećenom na nekom nepristupačnom terenu. U suštini trebamo se zanti kretati  po užetu u bilo kom smjeru, pomoći sami sebi, pomoći nekom drugom i asistirati  u timskom spasavanju”, kaže Luka Kukrić.

Banjalučani, ali i svi koji se nađu u nevolji, mogu da računaju da 60 operativnih članova Gorske službe spasavanja i na još njih 100 koji su prošli obuku. U svojim redovima, sa ponosom kažu, imaju od ljudi sa srednjom školom do doktora nauka. Humanost je nit koja ih spaja.

(atv)