Hrvatski grad izgubio sudski spor: Gradonačelnik nelegalno zabranio koncert narodnjaka iz Srbije
Foto: Pixabay
Na sudu u Pazinu donesena je presuda u sporu koji je firma Cimar Production iz Zagreba, koja je prošle godine u martu u pulskom Domu sportova “Mate Parlov” trebalo da organizuje koncert Duška Kuliša i prijatelja, vodila protiv Grada, odnosno njene kompanije.
Naime, gradonačelnik Pule Filip Zoričić zabranio je koncert jer nije zadovoljan vrstom muzike koju izvode najavljeni izvođači Duško Kuliš, Dragan Kojić Keba, Ana Bekuta i Zorana Mićanović.
Sada je sud presudio u korist organizatora koncerta, prenosi Glas Istre.
Kako je navedeno u opširnom obrazloženju presude koju potpisuje sudija Damir Rabar, “sklapanju navedenog ugovora su prethodili pregovori stranaka putem e-maila u kojima je tuženik tražio od tužitelja podatke o manifestaciji koju namjerava održati u predmetu zakupa, na šta je tužitelj odgovorio da se radi o koncertu Duška Kuliša, dok podatak o gostujućim izvođačima nije dostavio uz obrazloženje da mu isti još nisu poznati. Tuženik da je, vjerujući da će se u predmetu zakupa održati koncert narodne muzike (žanra koji predstavlja Duško Kuliš), pristao na sklapanje ugovora o zakupu i ponudio tužitelju uslove koji se navode u gornjoj točki ovog podneska.
Tužitelj nije niti nakon sklapanja predmetnog ugovora dostavio protivniku osiguranja podatke o izvođačima koji će nastupiti kao “gosti” koncerta Duška Kuliša.
Podatke o imenima izvođača tuženik je saznao iz medija, neposredno prije podnošenja tužbe. Naime, kako to proizlazi iz medija, gosti na koncertu pevača narodne muzike Duška Kuliša su Ana Bekuta, Zorana Mićanović i Dragan Kojić Keba, sve izvođači srpske folk muzike. Dakle, tužitelj da je pod krinkom koncerta narodne muzike htio u predmetu zakupa održati koncert srpske folk muzike.
Naime, pjevači Ana Bekuta, Zorana Mičanović i Dragan Kojić ne spadaju u red pjevača narodne muzike, već ekstremnog turbofolka, a što manifestaciji koja se treba održati u predmetu zakupa daje jednu drugu dimenziju. U najmanju ruku, tuženik je imao pravo biti obaviješten o naravi koncerta koji tužitelj namjerava održati u predmetu zakupa jer tuženik ima pravo odlučiti kome će i za koju svrhu dati u zakup svoj prostor. Tuženik nije dužan da se pravda ukoliko ne želi da se u njegovim prostorima održavaju koncerti. Smatra da je njegovo pravo odlučiti da li će i s kime te za koju svrhu sklopiti ugovor.
Konačno, po zaključku ovog suda podatak o izvođačima koji će nastupiti kao gosti koncerta Duška Kuliša, bez obzira kakvom se vrstom muzike bavili, iako prema navodima tuženika “daju jednu drugu dimenziju” nije i ne može biti takve naravi da bi mu se zbog toga mogao dati značaj bitne zablude kakva se traži odredbom članka 280. Zakona o obaveznim odnosima. Ovo napose kada se dodatno ima u vidu da se radi o zatvorenom prostoru zbog čega bi takvoj muzici bili izloženi samo oni koji to žele – publika koja za taj događaj kupi ulaznice.
