I PENZIONERI PORUČUJU: Ne prodajte svoj glas kako bi neko zauzeo fotelju i poslije vas zaboravio
Dok u inostranstvu penzioneri računaju gdje će na otputovati na odmor, kod nas se većinom bave najosnovnijim životnim stvarima, da li će imati dovoljno novca za hranu, lijekove i drva do sljedećeg mjeseca.
Povodom Dana starih osoba, iz Udruženja „Ruka pomirenja“ pozvali su građane treće životne dobi da ne prodaju svoj glas strankama koje hoće da ih kupe za izbore.
– Šta imaju stare osobe danas, vidite šta su doživjeli, penzije su im minimalne i nemaju od čega živjeti. Na predizbornim skupovima obećavaju im svašta, ali mi ih pozivamo da ne prodaju svoj glas, jer ih se svi sjete samo kada su izbori. Čuvajte dostojanstvo i ne prodajte svoj glas ni za 20, ni za 50, ni za 100 KM kako bi neko došao do fotelje i poslije ih zaboravio – naglasio je povodom Međunarodnog dana starih, Stojan Vuković predsjednik udruženja koje pomaže nekoliko hiljada građana treće životne dobi u cijeloj Srpskoj.
Žalosno je, ističe Vuković, što sve češće i rodbina učestvuje u ovome, jer obećavaju glas strankama u ime svojih starijih ukućana.
Za nekoliko godina koliko postoji ovo udruženje, Vuković se nagledao svega i svačega, bijeda je skoro na svakom koraku, a stari ljudi mahom prepušteni sami sebi.
– Starom narodu se generalno posvećuje malo pažnje. Niko ne razmišlja treba li im nešto, a treba im svega. Kada imaju mala primanja oni moraju očekivati pomoć od nekog drugog, a uzdaju se najviše u humanitarne organizacije – govori Vuković, napominjući da su lijekovi izuzetno krupna stavka za ovu kategoriju ljudi, te da udruženje za te namjene godišnje skupi 15.000 maraka.
Dodaje da mu je trenutno najveća preokupacija da nabavi i isporuči drva starijim osobama koje stanuju same.
– Trebamo obezbijediti 400 metara drva za ove ljude u Banjaluci, a poručio sam i oko 50 šporeta, mnogima je takođe potreban i prevoz do ambulante. Rodbina im većinom ne može pomoći jer isto ne rade ili su otišli daleko, a staroj osobi nema pomoći ako nema u blizni ljudskog dodira, a starački domovi su za mnoge preskupi, rijetko ko ih može priuštiti – govori Stojan.
Čak ni oni koji imaju prosječnu penziju, ne mogu se pohvaliti da žive „normalnim životom“, jer koliko god mogu novca daju djeci i unucima.
– Imam 500 KM penzije, meni samoj bi to bilo dovoljno, ali kćerka ne može da nađe posao, tako da svaki mjesec pripomognem njoj i unucima. Meni ostaje za hranu i lijekove, a pored toga najviše dajem na račun za grijanje jer živim u stanu od 60 kvadrata – priča Mira koja stanuje u Boriku, i koja tvrdi da svoj glas ne bi nikad prodala jer 50 KM koliko može dobiti za to neće ništa krupno riješiti.
– Mnogi moji prijatelji će reći da nama starijima više ništa ne treba i da treba voditi računa o omladini da oni žive bolje. Nije to tačno, i mi stariji još imamo želje, volimo i da se lijepo obučemo i da pogledamo neku predstavu, nije život samo jesti i spavati, potrebno je generalno poboljšati standard za sve – kaže ova penzionerka.
Stariti zdravo
U Domu penzionera u Banjaluci ističu da je važno obogatiti društveni život starijih osoba, zbog čega organizuju brojne sekcije za korisnike, dane muziike, kao i jednodnevne izlete u okruženju i posjete drugim domovima, dok su juče priredili kulturno-umetnički program.
– Odskora se u našoj ustanovi realizuje i program Centra za socijalni rad „Zdravo starenje“, sa zanimljivim edukativnim radionicama o kulinarstvu, korišćenju pametnih telefona, a u kojim mogu učestvovati svi penzioneri, ne samo korisnici Doma – rekao je direktor Đuro Crnomarković.
(Srpskainfo)
