Imamo još malo vremena

Pise: Milan Milicevic

Bio sam ubijeđen da smo kao društvo dotakli dno i da niže od tog dna ne može, ali mnogo toga se poslije toga događalo, pa smo spuštali kriterijume tog dna i padali sve niže. Onda smo prvo bili dno dna, a sada smo čini mi se na “minus beskonačno” i od tog nivoa.

Na žalost, najnoviji dokaz za ovakvo moje razmišljanje je sve ono što nam se dešava vezano za pandemiju izazvanu virusom korona i sve one mjere koje je donosio Republički štab za vanredne situacije kroz svoje Zaključke.

Svjedoci smo ponovnog rasta broja oboljelih sa tendencijom od opasnog eksponencijalnog rasta tog broja. Naravno da bih želio da griješim, ali se bojim da sam u pravu.

Proteklih nekoliko mjeseci svjedoci smo organizovanja niza koncerata, mitinga podrške nekome ili nečemu, performansa različitih vrsta širom Republike Srpske iza kojih stoje crveno obojene institucije bilo da se radi o lokalnim ili republičkim institucijama. Organizatori takvih skupova ne snose baš nikakvu odgovornost, ukoliko su načelnici ili gradonačelnici ili funkcioneri SNSD-a.

I svi se zaklinju da su poštovali sve epidemiološke mjere. I svi se razumiju u medicinu, u epidemiologiju, u to da li je i koja je vakcina dobra, a koja ne, da li je i u kojim situacijama potrebno nositi zaštitnu masku… Sve sami stručnjaci i znalci.

Naravno da niko od njih neće odgovarati za bilo šta, ali da se tako nešto dogodi u nekoj lokalnoj zajednici gdje je opozicioni načelnik ili gradonačelnik slijedila bi krivična prijava za ugrožavanje javnog zdravlja stanovništva Republike Srpske. Već smo imali i takvih primjera.

U prvim redovima na ovim skupovima nalaze se oni koji su članovi Republičkog štaba za vanredne situacije koji donosi mjere koje ni sami ne poštuju niti su ih ikada poštovali.

Poslednji primjer je okupljanje više hiljada ljudi na Kozari u organizaciji SNSD-a pod apsurdnim nazivom “Živjeće Srpska” dok nam je istovremeno broj oboljelih i umrlih od Covid-a u toj istoj Srpskoj u porastu. Kakvo tragično i neodgovorno preplitanje življenja i umiranja u režiji režima. Koja je to neviđena zloupotreba institucija u političke i promotivne svrhe i koja je to bolesna manipulacija ljudima i njihovim zdravljem.

Tužno je gledati kao se režimski doktori upinju da nam objasne kako su na Kozari, ali i na raznim drugim crvenim stranačkim koncertima – skupovima poštovane sve epidemiološke mjere.

A šta nam to kažu poslednje važeće mjere koje je Republički štab za vanredne situacije kroz svoje Zaključke donio i obavezao nas da ih poštujemo pod prijetnjom odgovornosti prema onima koji ih ne poštuju (osim ako nisu članovi i funkcioneri SNSD-a)?

U prvoj tački pomenutih zaključaka stoji da se zabranjuju sva javna okupljanja preko 120 osoba i sva privatna okupljanja preko 70 osoba.

Čini li Vam se ova mjera prilično jasna i decidna? Vjerovatno biste odgovorili da Vam je sve jasno.

Ali u petoj tački istog tog dokumenta stoji da se dozvoljavaju održavanja sportskih takmičenja uz prisustvo publike, kulturnih manifestacija, tradicionalnih manifestacija i festivala na otvorenom uz strogo poštovanje preporuka Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske.

A u tim preporukama instituta piše, između ostalog, da ukoliko se na takvim javnim skupovima sjedi preporučuje da svaka druga stolica bude prazna i tako do neograničenog broja stolica, a ako se radi o stojećim mjestima da je potrebno obezbijediti po 10 metara kvadratnih prostora po jednoj osobi uz fizičku distancu.

Da li nekome nešto ovdje nije jasno? Gdje se ovdje izgubilo onih dozvoljenih maksimalnih 120 osoba na javnim okupljanjima?

Vjerovatno su se utopili u onih nekoliko hiljada ljudi na Kozari koji su mobilisani i dovedeni da prisustvuju veličanstvenom događaju i govoru Vođe.

I na kraju još jedno pitanje. Ko će to sve da plati?

Ovo su samo neka od pitanja i samo neki odgovori jednog doktora medicine i načelnika opštine koji neće organizovati ni jednu lokalnu manifestaciju ni u ime svoje opštine ni u ime svoje političke partije koja predstavlja rizik po zdravlje ljudi. Ne zato što sam opozicionar, ne zato što se bojim bilo koga i bilo čega već zato što poštujem osnovne medicinske postulate, a naročito zbog toga što, kao i svi mi, poznajem veliki broj ljudi koji su vodili bitku za život zbog Covid-a i na žalost, poznajem veliki broj onih koji su tu bitku izgubili.

To su bili naši poznanici, prijatelji, rodbina…

Na kraju, sve mi je postalo jasno još onog trenutka kada je Milorad Dodik javno, na press konferenciji, naredio Ministru zdravlja Republike Srpske da skine masku.

To je bilo dno dna. Sada smo pali još niže. Ima li još vremena da se probudimo iz ovog košmarnog sna? Ima, ali još veoma malo.