Ispovijest: Kako sam se oslobodila klasičnog Balkanca koji me oženio da bi dobio slugu

-Da se čuvena Marta Stjuart kojim slučajem pojavila u mojoj kući, vjerovatno bi zgađena istrčala odatle u roku od par minuta- započinje svoju priču jedna razvedena žena, koja je željela da sa svima podijeli iskustvo o braku u kojem muškarac misli da žena treba da bude sluškinja.

“Da se razumijemo, naš dom nikada nije bio prljav i zapušten, ali ja često nisam mogla da postignem da sredim kompletnu kuću, skuvam ručak, operem sudove, ispoliram pod i uz sve te obaveze radim svoj posao za koji sam bila plaćena. Nije da ne bih voljela da živim u savršeno čistom domu koji sija i miriše, ali uz sve svoje obaveze, iskreno, sama to nikada ne bih mogla da postignem.

Sada razumijem zbog čega se sada moj bivši muž razočarao ubrzo nakon što smo se vjenčali. Za njega, savršena ženica bi bila ekvivalentna domaćici iz šezdesetih, sa keceljom koju bi skidala samo kada ide na spavanje i koja bi cijeli svoj život posvetila isključivo kući i svom mužu.

Očekivao je od mene da nikada ne skidam osmjeh sa lica, pokoravam se svakom njegovom prijedlogu, održavam besprijekorno urednu kuću, zabavljam ga u spavaćoj sobi i naravno svakog dana odlazim na posao gdje bih provodila najmanje osam sati.

Iako smo bili u braku sedam godina, nikada nisam uspjela da ga ubijedim da takav odnos jednostavno nije u redu i da bi trebalo da promjeni svoj stav.

Iako smo razvedeni već tri godine, još uvijek mogu da ga čujem kako mi prigovara zbog nesređene kuće i neobrisane prašine. Pobogu, pa zar nismo mi žene ionako stvorene za te stvari?

Da, dobro se zna koji su “ženski”, a koji “muški” poslovi. Uostalom, zar se žene ionako ne rađaju sa krpom u jednoj i oklagijom u drugoj ruci?

Ili je možda vjerovao u bajku o patuljcima koji noću srede kompletnu kuću koja ujutru blista?

Da, bio je apsolutni perfekcionista, ali dok je živio sam, ni njegov stan nije bio toliko uredan. Buđ u uglovima kupatila, pokvarena hrana koja je danima stajala u frižideru i krevet koji nije bio uvijek namešten. Ali, on je čekao ženu, koja će sav posao raditi za njega.

Ipak, ja bih i dalje voljela da imam kuću poput one u kojoj Marta Stjuart živi, makar na jedan dan. I radim na tome, iako prezirem kućne poslove. Kao i kiriju, kao i mjesečne račune za struju, telefon i odlaske u teretanu.

Naravno, sve te obaveze ispunjavam, ali ne u isto vrijeme. Ponekad zakasnim, često nije sve na svom mjestu, ali je lakše kada se oslanjam sama na sebe, nego kada živim sa osobom koja ne bi ni prstom mrdnula da pomogne.

Možda jednog dana usavršim organizaciju sopstvenog vremena i prostora i učinim svoj dom još čistijim, udobnijim i blistavijim. A kada se to dogodi, moj dragi bivši neće biti tu da to vidi. Ipak, možda mu pošaljem fotografiju”, završila je srećno razvedena žena.

(B92)