Vijesti 22.02.2017.

Ispovijest štićenika KPZ Tunjice: Mislio sam da činim herojski čin, a završio sam u popravnom domu

ČITANJE: 3 minute

Pogriješio sam. Teško krivično djelo koje sam počinio nije donijelo ono što sam mislio i nisam njime postigao ono što sam mislio da ću postići.

Ovako započinje svoju priču maloljetnik kojem je izrečena vaspitno-popravna mjera i koji kaznu služi u Odjeljenju Vaspitno-popravnog doma za mušku omladinu, u okviru KPZ Banjaluka na Tunjicama. Iako nam nije htio pričati šta je tačno zgriješio, kaže da se kaje.

– U tom momentu meni je to djelo izgledalo kao herojski čin, ali nije ispalo tako. I ono što sam mislio da se nalazi u svemu tome, nije bilo tu, naglašava ovaj vaspitanik, kojem su preostala još četiri mjeseca boravka u KPD-u.

Kaže da se ne plaši izlaska, nije o tome ni razmišljao. U Domu uči njemački jezik, a kako je završio medicinsku školu vjeruje da će naći zaposlenje. U Domu nije sve kao vani, kaže, ali je u jednoj mjeri nadomješteno aktivnostima, radionicama, a i dnevni raspored koji moraju poštovati je prilično popunjen.

Provode vrijeme onako kako misle da im najviše odgovara, svirajući gitaru, učeći jezike, igrajući šah, gledajući televizor. Govore i da je druženje dobro.

– Sad najviše radimo oko drva i uređenja kruga Vaspitno-popravnog doma. Ljeti ima više sadržaja, tad volim da radim u malinjaku koji imamo, priča nam jedan vaspitanik.

Trenutno je ovdje smješteno 10 maloljetnika i svakom posebno, kako kažu zaposleni, posvećuju posebnu pažnju. Za više od 10 godina postojanja kroz ovu instituciju je prošlo 85 maloljetnika.

Povratnika, nažalost, ima i to u zatvor za punoljetne. Stručnjaci tvrde da djeca koja izađu iz vaspitno-popravnih ustanova nose stigme od strane građana, što im često onemogućava da se socijalizuju, nađu posao i prilagode okolini i društvu.

Zoran Benak, rukovodilac Vaspitno-popravnog doma, kaže da su najčešći uzroci i razlozi koji prethode činjenju krivičnog djela roditeljska nebriga, odgojni propusti u školi i društvu, zatim materijalni razlozi, ali i samo isticanje i potreba za dokazivanjem djeteta u društvu.

Djeca izvršioci krivičnih djela dolaze iz svih socijalnih statusa, a izvršenje vaspitne mjere može trajati od šest mjeseci do četiri godine. U Domu su vaspitanici iz svih gradova Republike Srpske.

– Po dolasku djeca se nalaze u pripremnom odjeljenju, na opservaciji, i tada ih promatra stručni tim, potom slijedi adaptacija, kada se priviknu i prihvate ovo kao svoj dom, kazao je Benak.

Vaspitno-popravni dom na Tunjicama štićenicima obezbjeđuje rad s timom stručnjaka – vaspitačima, psiholozima, sociolozima i pedagozima, ali im omogućava i niz psiho-edukativnih, kreativnih i rekreativnih sadržaja.

Ove sedmice imaju planiran odlazak u pozoriše, a rade i na tome da odu na jednodnevni izlet u konjički klub. Posjećuju i bioskop, olimpijski bazen, teretanu.

– Težak je posao, izazov je veliki, ali ponekad je zadovoljstvo učestvovati u njihovoj resocijalizaciji. Trudimo se da izvučemo iz njih sve što znaju, da ih osnažimo, pronađemo u njima ono što je dobro i to podržimo. I da se oni sami uistinu promijene i postanu punopravni članovi društva. Bez obzira na to što im društvo nameće obilježja, treba da im pružimo šansu, zaključuje Benak.

(nezavisne.com)