Istorijsko pomirenje vjerujuće braće

Piše: Milko Grmuša

Vijest da je nakon 55 godina raskola makedonska crkva vraćena u liturgijsko i kanonsko jedinstvo sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kao i pod njeno okrilje, jedna je od najvažnijih i najpozitivnijih opštih narodnih stvari koje su se našem narodu desile u proteklih pedesetak godina.

Sa svojih 38 godina uglavnom pamtim samo nacionalne probleme, raskole, često i poraze. Iskreno to govorim, jer je zaista tako. Moja generacija je odrasla u vremenu u kojem je nacionalna ideja devalvirana, ljudi ne vjeruju u potencijal našeg naroda, mnogi su se trudili da sve izgubi smisao.

Кad se jednom uđe sa mislima o podjelama, tu nema kraja. Podijeli se crkva, narod, na kraju se ne stane sve dok se ne podijele i ne zamrze i same porodice. Imali smo takvih primjera kod nas, u jednoj te istoj kući dva brata su se različito nacionalno i vjerski izjašnjavala.

Na kraju se podijelimo i sami sa sobom, unutar sopstvene ličnosti.

Nije se to sve tek tako i slučajno desilo. Кao što se nije tek tako desilo ovo istorijsko pomirenje vjerujuće braće.

Кao običan čovjek i političar uvijek ću se zalagati za politiku dijaloga, pomirenja, tolerancije i trpeljivosti. Važno je da počnemo ponovo da uspostavljamo mostove sa svim narodima sa kojima živimo, jer od toga zavisi mir na ovim prostorima. To mi Srbi, kao najveći i istorijski najsupstancijalniji narod, moramo najviše da činimo. Nikad se ne ponižavajući niti odričući sebe i svog digniteta, no sa jednom širinom i malo daljim pogledom u budućnost.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno