ISTRAŽIVANJE: Šta je napravio lokdaun?

Neki će vam reći da se ljudi nikad ne mijenjaju, ali nedavna naučna istraživanja to opovrgavaju. Ličnost nekog čovjeka može se kroz neko vrijeme promijeniti prirodno ili to može biti rezultat namjernog nastojanja. Takođe, kako se čini, ličnost se može promijeniti kolektivno zahvaljujući nekoj globalnoj zdravstvenoj krizi, piše portal Vice, prenosi Jutarnji list.

Novo istraživanje objavljeno u PLOS One pokazalo je da su odrasli ljudi u Americi doživjeli promjene svoje ličnosti usljed pandemije virusa kovid-19. Promjene su male, ali ekvivalentne promjenama za koje je inače potrebno oko deset godina – samo što se sada sve dogodilo u samo dvije godine.

Istraživači su u sklopu studije Understanding America (Razumjeti Ameriku) analizirali podatke za oko 7.109 odraslih osoba starih između 18 i 109 godina. Učesnici istraživanja bili su podvrgnuti testovima kojima se određuje naširoko prihvaćeni model ličnosti od pet faktora – neuroticizam (upravljanje stresom), ekstraverzija (povezanost s drugim ljudima), otvorenost (kreativno razmišljanje), ugodnost (povjerenje u druge ljude) i savjesnost (disciplinovanost i odgovornost). Naučnici su analizirali podatke prije pandemije, rano tokom pandemije (od marta do decembra 2020) i kasnije tokom pandemije (od januara 2021. do februara 2022).

U posljednjem dijelu studije, naučnici su ustanovili pad ekstraverzije, otvorenosti, ugodnosti i savjesnosti ispitanika – što su karakteristike ličnosti koje ljudima pomažu da se snađu u društvenim situacijama, vjeruju drugim ljudima i reaguju odgovorno. Tim su promjenama bile najsklonije mlađe odrasle osobe koje su takođe pokazale povećanje neuroticizma kasnije tokom pandemije.

“Mlađe odrasle osobe su postale ćudljivije i sklonije stresu, manje saradljive i povjerljive, kao i manje suzdržane i odgovorne”, naveli su autori studije.

Studija je samo bilježila promjene ličnosti, ali nije objasnila šta ih je uzrokovalo. Ali naučnici su ponudili neka objašnjenja.

Nisu se svi mijenjali na isti način

Na primjer, rekli su kako su životi mladih odraslih osoba bili značajnije poremećeni mjerama i zatvaranjima tokom pandemije nego životi nekih drugih starosnih grupa, jer su tokom pandemije neke stvari koje normalno rade bile promijenjene u značajnoj mjeri (poput odlaska na nastavu, na posao ili na druženje).

Ali iako je većina ljudi širom svijeta iskusila slična ograničenja tokom pandemije, ne misle svi da su se promijenili na isti način.

“Bila sam prisiljena da naučim kako biti sama”, kaže Cara Paguio (27) iz Manile na Filipinima o svom iskustvu pandemije.

Tokom pandemije iselila se iz roditeljskog doma i uselila u vlastiti stan, našla posao i udomila mačku. Kaže kako joj je to pomoglo da postane savjesnija – što je u suprotnosti s rezultatima studije – te više introvertirana – što je u skladu sa studijom.

Gdje god ljudi živjeli, tokom lokdauna provodili su više vremena kod kuće, što možda objašnjava pad ekstraverzije. Naime, teško je biti otvoren prema ljudima kad moraš biti zatvoren u kući.

“Ulijenio sam se u pogledu društvenih aktivnosti”, kaže Jason (35) iz Hong Konga. On smatra da je do promjene došlo dijelom i zbog toga što je tokom pandemije bio više zabavljen svojim poslom pa je imao manje energije za druge stvari. To što živi u Hong Kongu, gdje su neke stvari poput izlaženja još uvijek teške, takođe igra ulogu.

Promjene u njegovoj ličnosti, kaže, možda su i uobičajena posljedica odrastanja, iako malo ubrzana zbog pandemije.

Carrie Nakpil (27) iz Manile, kaže da je postala izbirljivija u vezi s tim s kime izlazi. Baš kao i Jason, kaže da bi se to ionako dogodilo, no možda ne tako brzo da nije bilo pandemije.

“Mislim da bi se to dogodilo čak i bez pandemije. Kad ti se s godinama život uspori, pronađeš uži krug ljudi s kojima voliš provoditi vrijeme. Mislim da je to neizbježno, ali pandemija je taj proces ubrzala. Ovako nešto bi mi se dogodilo kasnije da pandemija nije zaustavila vrijeme na dvije godine.”

Paguio se ne slaže i kaže kako se promjene njene ličnosti ne bi dogodile da nije bilo pandemije.

“Da sam nastavila po starom, s uobičajenim druženjima i svim tim, ne bih se imala potrebe mijenjati. Prihvatila sam samu sebe onakvom kakva jesam. Ali lokdaun mi je dao šansu da sve pauziram i odlučim jesam li zaista onakva osoba kakva želim biti.”

“Razvoj prema zrelosti”

Ali samo zato što su tokom pandemije neki ljudi imali više vremena za razmišljanje, ne znači da su se nužno i trebali promijeniti. Pandemija je možda samo ljude učinila svjesnijima toga kakvi zapravo jesu.

“Jednako sam ekstrovertiran, ali sada više razmišljam o svojim interakcijama s drugim ljudima. Same aktivnosti nisu drugačije, ali drugačije ih obavljam”, kaže Claudio Lopa (27) iz Manile. “Kao da tokom druženja više razmišljam. Primjećujem i one male mikroemocije i prilagođavam im se.”

Lopa smatra da bi to mogao biti normalan napredak njegovih navika samoprocjene i komunikacijskih vještina, ali takođe ubrzanih zbog pandemije.

On smatra da inače ne bi toliko vremena proveo sam razvijajući svoje navike. To je u skladu s nalazima drugih studija koje su ustanovile da se ličnosti mijenjaju polako kroz duži vremenski period i obično nabolje.

Na primjer, neuroticizam se uopšteno smanjuje s vremenom, dok ugodnost i savjesnost rastu. Jedan od autora ove studije tu putanju naziva “razvojem prema zrelosti”. Ali studija je kod mlađih odraslih osoba ustanovila promjenu te putanje – oni su sada skloniji neuroticizmu i smanjenju ugodnosti i savjesnosti.

To što su se ti elementi ličnosti pogoršali tokom pandemije, dovodi do pitanja hoće li se promjene preokrenuti sad kad su restriktivne mjere uglavnom ukinute.

Ranije tokom pandemije, istraživači su kod ispitanika zabilježili mali pad neuroticizma u poređenju sa stanjem prije pandemije. Ali taj se pad kasnije preokrenuo. Istraživači će, kažu, nastaviti pratiti ispitanike kako bi ustanovili jesu li promjene njihove ličnosti privremene ili trajne.

Nakpil kaže kako će vjerovatno nastaviti pažljivije birati s kim provodi vrijeme, čak i sada kad se opet može družiti s većim brojem ljudi, čime nagovještava da su promjene njene ličnosti možda trajne. Jason kaže kako će se morati odseliti iz Hong Konga kako bi ponovno uživao u izlaženju, čime sugeriše da će se promjene koje je iskusio tokom pandemije vratiti na staro ako promijeni okolinu.

Jedno od ograničenja ove studije je to što nema kontrolne grupe. Naučnici ne mogu uporediti učesnike istraživanja s ljudima koji nisu prošli kroz pandemiju jer onih ljudi koji nisu, na jedan ili drugi način, iskusili pandemiju – nema.

To znači da ljude kakvi su sada, možemo uporediti samo s onim kakvi su bili prije, a neki, poput Paguio, srećni su s tim kakvi su ispali.

“Sama se sebi više sviđam sada nego prije pandemije, pa stoga ne vidim razloga da se trudim opet biti ona stara”, kaže.