IZLOŽBA U SLOVENIJI: Banjalučki slikar Slobodan Vidović predstavlja ciklus “Stanja”
Samostalna izložba radova akademskog slikara iz Banjaluke Slobodana Vidovića biće otvorena u petak u Kostanjevici na Krki u galeriji “Božidar Jakac”, a riječ je o ciklusu ulja na platnu pod nazivom “Stanja”.
Ovo će ujedno biti najveća Vidovićeva izložba do sada s obzirom na to da je riječ o djelima velikih formata koja će imati priliku da se odlično uklope u slovenačku galeriju napravljenu od bivše crkve, pišu Nezavisne.
“To je interesantan prostor zato što je to malo mjesto, a ima galeriju koja je napravljena u bivšem katoličkom samostanu. Riječ je zapravo o tvrđavi sa crkvom pretvorenim u galerije i muzeje. Imaju svoje zbirke i izložbe i to je nešto fenomenalno, ne samo u Sloveniji, nego i na široj teritoriji. Pozvao me Goran Milovanovič, direktor te galerije, s kojim sam dugo dogovarao saradnju, ali su se tek sada stvorili uslovi. Kad je rekao da je u pitanju bivša crkva i da prostor ima visinu osam metara odmah me zainteresovao i mislim da će se moji veliki formati tu odlično uklopiti”, kazao je Vidović ranije za “Nezavisne” povodom ove izložbe, čije je otvaranje trebalo da bude u maju ove godine, ali je odgođeno zbog pandemije virusa korona. Kako ni trenutna epidemiološka situacija nije najsjajnija, Vidović će biti spriječen da otputuje na otvaranje izložbe, ali ono ovaj put neće biti odgođeno.
Izložba je rezultat saradnje Muzeja savremene umjetnosti i Galerije “Božidar Jakac”, a biće otvorena sve do 6. septembra.
Kustos postavke je Nikola Šuica, Vidovićev kolega iz Beograda.
“Ulja na platnu, brižljivo fokusirana u izradi i datirana po dovršenju, u sezonama od početka 2017. pa sve do 2020. godine, objave su intrigantnog osećaja bivstvovanja i slikarske nadogradnje. Naslikani motivi dospevaju iz planetarnog raspona koji svojim izrađivačkim senzibilitetom objedinjuje melanholični osećaj izmeštenosti. Naslovljena u objedinjenju ‘Stanja’ donose brižljiv zahvat realnih, ali slikarskim jezikom i zamišljanih svetova, prizora u obrascima koje prepoznajemo, ali ih isto tako uviđamo u naslojenosti medijskih fiksacija”, zapisao je Šuica.
On otkriva da su naslikana djela lokacijski i smisaono diskretno subverzivna, u naslovima kao što je “Željezara Sisak”, “Silosi u sjevernoj Bosni” ili “Pista”.
Njihova jasna ruševnost, navodi Šuica, svjedoči o primjerima spomenika istorijskim nestancima, udesima ili slutnji, izazovu ugaslih snova.
“Pista aerodromskog asfalta iz Ekvatorijalne Gvineje u zapadnoj Africi slično kao i industrijska mesta donosi u sivoj gami nanesenih izoštrenih ivica punktove pogleda koji stapaju stanja samotne potrošenosti, ali po fotografiji ili kakvom god izvodu pripadaju kao upozorenja imaginativne svetove opore realnosti”, iznosi Šuica. Kustos zaključuje da se tu i otkriva snoviđajni potencijal realnosti, u nasljeđu slikarstva od sredine pedesetih godina, u principima bojenih polja, apstrakcije ili figurativnih tragova, gdje je ekspresija bojenog nanosa odijelila raspone koji se lako prepoznaju u nasljeđu zrenja modernog doba.
(SB/banjaluka.net)
BREGOVIĆ: Osamdesetih sam bio zaljubljen u Lepu, LUKIĆ: Stvarno? Imponuje mi, ali sad je kasno
