Izvor srpskih običaja i kulture: Ovo su uloge bogova starih Slovena

Osiromašena slika o starim slovenskim bogovima može lako da se obogati izgubljenim detaljima, ako se poslužimo običajima i pojmovima iz svog jezika.

Zaboravljena vjerovanja starih Slovena mogu se pronaći u današnjim običajima našeg naroda, pa i u sadržajima savremenih religija.

Uz pomoć opisa bogova u starim hronikama i kipova, pronalaženih u rijekama Poljske, Ukrajine i Rusije, danas je moguće rekonstruisati religijski sistem naših predaka koji su, nažalost, iza sebe ostavili veoma malo pisanih tragova.

Ono što je posebno interesantno je činjenica da osiromašena slika o starim slovenskim bogovima može lako da se obogati izgubljenim detaljima, ako se poslužimo pojmovima iz svog jezika. On je bogata arheološka riznica.

Sačuvao je, kao i imena samih bogova, mnoge odlike svakog pojedinačnog božanstva. Kao na primjer; boginja Vesna je vijesnik proljeća, boginja Morama (Mora) najavljuje povremenu Moru tijela i duha, bog Radgost omogućuje pažnju i gostoprimstvo namjerniku itd.

Od Peruna i Svetovida,do Vesne i Svaroga – ovo je hijerarhija i uloga božanstava u Panteonu drevnih Slovena

Perun Gromovnik – Gospodar munje na nebu i vatre na zemlji

Perun je najmoćniji slovenski bog. Bio je gospodar oblaka, a slično će, u kasnijoj grčkoj civilizaciji, vrhovni bog Zevs biti označen kao skupljač oblaka. Slovio je kao nepobjedivi ratnik, jer je bio tvorac munje i groma. Pripadale su mu i zvijezde, Sunce i Mjesec. Gospodario je i vatrom na zemlji, pa su sile, koje su u drevno doba izazivale strahopoštovanje, bile njegove.

Za Peruna su vezane i duhovne pojave, stvorene pod uticajem kulta vatre: ale i ognjeni pijetao. Od životinja, Peruna je simbolizovao divojarac i izumrlo goveče zubr, a od biljaka: hrast, perunika, žalfija, pšenica, kopriva, jabuka i čuvarkuća. Perunova obilježja bili su i: balvani, kremen kamen, zastave i rog.

Pred njegovim kipom, vjernici su održavali litije (krstonoše) i obavljali zavjete, uz biljne i životinjske žrtve. Kad nisu imali hramove (na koje podsjećaju hrišćanske crkve), Sloveni su se molili Perunu u svetim gajevima, trebištima, ili ispod hrasta. Od toga se u hrišćanstvu zadržalo obožavanje drveta – zapisa, obično hrastovog.

Funkcije boga Peruna u hrišćanstvu pokrivaju: sveti Ilija i Pantelija i Ognjena Marija, a djelimično i sveti Petar Bogišar, Nikola, Spas, Arhanđel i Jelisije. Vrijeme slavljenja Peruna padalo je oko današnjeg Ilindana i to u četvrtak i naredni ponedjeljak.

Perunovi drveni kipovi sadržavali su znakove Sunca, munje, kamena kremena, plodove hrasta i drugih biljaka. U ruci je držao rog, a kapa i dijelovi odjeće upućivali su na ratnika oklopnika.

Svetovid Četvoroglavi – Ratnik na bijelom konju

Svetovid je bog sa četiri glave, ali pod tom odlikom nije se podrazumjevalo božanstvo-monstrum. U pitanju je samo mali panteon važnih slovenskih bogova: Peruna, Svaroga, Lade i Mokoše (kod Srba Vide). Ovako udruženi, gledali su na sve strane svijeta i zaslužili ime Svetovida (Svevida).

Svevidost ovog boga podrazumijevala je i sveobuhvatnost Univerzuma, pa je na Svetovidovim kipovima predstavljen gornji (duhovni) svijet, zemaljski (ljudski) i donji (hadski). Sloveni su stvorili predstavu o noćnom jahaču Domovoju, pa je konj na kipu Svetovida predstavljao gornji svijet, srednji je prikazivala figura žene, a donji Dabo – istovjetan predstavi đavola u hrišćanstvu.

Svetovid je i ratnik. Predstavljan je sa mačem i rogom. Bio je vezan za svice (kresnice) i bijelog konja. Ratnik na bijelom konju predstavlja simbol pobjede i do naših vremena.

Od biljaka, Svetovida su simbolizovali: božur, vidovčica, ivanjsko cvijeće, javor i jasen. Pored mača i roga, obilježja su mu zastave, gusle i amajlije od zlata, srebra, kamenja, roga, kosti i drveta.

Kultna mjesta su hramovi i trebišta. Obredne radnje su obavljala kola omladine, predvođena rusalkama – u hrišćanstvu kraljicama. U čast Svetovida su se preskakale vatre i prolazilo se ispod cvjetnih vijenaca i time su se slavili proljeće, ljeto i jesen.

Muzika je bila neprekidna, pa su žene padale u trans – padalice koje susrećemo i danas u Istočnoj i Južnoj Srbiji. Dani Svetovida su od Svetog Vida do Ivanjdana. Njegove funkcije u hrišćanstvu, pokrivaju: Sveti Vid i Sveti Lazar.

Svarog Sunčani – Stvoritelj svega na nebu i zemlji

Bog Svarog nije moćan kao Perun, Svetovid i Triglav, koji se služe prirodnim silama i koriste oružje ratnika, ali ih on nadmašuje božanskim odlikama. Svarog je sunčani bog. Stvoritelj je svega na Nebu i Zemlji i bogotvorac je. Nazivan je Višnjim. Izdvojen je od ostalih bogova, čime se nagovještava svojevrstan monoteizam u staroj slovenskoj religiji.

Po jednoj legendi, Svarogova supruga Vida je zamolila Višnjeg da stvori čovjeka po svom obličju. Svarog je poslušao i udahnuo je svoj dah jednom hrastu, od kojeg je postao prvi čovjek – Dubravko. Drugom hrastu je podarila svoj dah Vida i od njega je postala prva žena – Ljubljenica.

 

Kipovi Svaroga u hramovima bili su u sjedećem položaju, poput kralja na prestolu. Na prsima je imao orla, a na glavi kapu s bivoljim rogovima. Držao je dva žezla sa figu-rom Sunca na svakom. Ispred njega su bili mali kipovi ostalih bogova, na kojima je pisalo da su Svarožići – njegova djeca.

Uz hramove, kultno mjesto bilo mu je i ognjište. U čast Svaroga, Sloveni su ritualno stavljali na ognjište hrastov badnjak, koji je predstavljao duh predaka, dusi su razgorjevali vatru Sunca. U čast Svaroga žreci su pravili velike kolače, iza kojih su se “krili” i vjernicima želeli da takvi kolači budu i iduće godine.

Za Svaroga su vezani razni fetiši protiv uroka i lopatice životinja, na kojima se gatalo. Predstavljao ga je orao, lijeska, orah, žito i vinova loza. U njegovu čast održavane su maškare i koledari. Vrijeme Svaroga padalo je od Badnje večeri do Poklada. Kao najmoćnijem bogu, pripadali su mu: Sunce, Mjesec, duga, zvijezde, a od duhovnih pojava vile. U hrišćanstvu, njegove funkcije ima Bog.

Veles Pšenični – Zaštitnik stočara i ratara

U kolektivnom pamćenju Slovena, bog Veles je ostao duže od ostalih bogova. Posebno kod balkanskih i karpatskih Slovena. Po njegovom imenu je nazvana i srednjovjekovna kneževina Vlaška. Na Balkanu su svi stočari nazivani vlasima u srednjem vijeku, a istovremeno ovaj socijalni naziv upotrebljavan je za oznaku nacionalne pripadnosti, pa su Vlasima označavani mnogi Srbi i često su poistovjećivani ili su smatrani za srodnike stanovnika Vlaške u današnjoj Rumuniji. Austrijanci su zvali Vlasima i Srbe u Vojnoj Krajini, a srpsko područje u Zapadnoj Slavoniji Malom Vlaškom.

Veles je zemaljsko božanstvo, zaštitnik stočara i ratara. Slavljen je u vrijeme sjetve, žetve i ispaše. Pripisivano mu je pomračenje Sunca. Velesu su pripadale i duhovne sile: zmajevi, ale i noćni šumski konjanik Lesovik. Velesova kultna mjesta, pored hramova, bila su: njive, pašnjaci, torovi, trebišta i groblja. Obredi su se sastojali od maškara, vučara (imitacija vukova) i zavjetovanja. Njegov simbol je bio štap, a simbolizovali su ga: trava, vuk, crni pijetao i domaće životinje.

Drveni kip Velesa bio je izrezbaren likovima: hromog bijelog vuka, govečeta, rala i krilatog lava s glavom orla. Lav (zmaj) je na vrhu repa imao cvijet ljiljana. Velsova odjeća je raskošna – kako i priliči zaštitniku stočara. Brada Velesa predstavljena je klasjem pšenice, pa, vjerovatno, otud izreka kod Srba: “Puna šaka brade” – kad rodi godina i uspije trgovina.

Funkcije boga Velesa u hrišćanstvu, pokrivaju sveci: Vasilije, Luka, Blaž, Kornelije i Ivan, a djelimično: Sava i Mrata.

Mokoš – Boginja majka

Mada ime ovog božanstva podsjeća na muški rod, u pitanju je boginja, kod Srba nazivana i Vidom. (U srpskom jeziku je ženskog roda slična imenica – kokoš)

Mokoš je poznata i pod imenom Boginje Majke. Zaštitnica je porodice, braka i svih kućnih poslova. Po jednoj slovenskoj legendi, Vida je žena bogotvorca i stvoritelja Svaroga (Višnjeg Boga).

Mokoš je uklanjala posljedice urokljivih očiju i bila je vezana za duhovne pojave noćnih jahača Domovoja (kućni) i Lesovika (šumski). Simbolizovale su je ovce i pčele, lipa, kantarion, kupina i lan.

Pored hrama, kuća je bila jedino kultno mjesto ove boginje. Zato su njeni predmeti bili oni kojima se vijernici služe u kući: vuna, preslica, vreteno, sito i ostali, uz obavezne amajlije i prsten. Njen kip u hramovima je u sjedećem stavu, kao i Svarogov. Ima ukrašenu kapu, poput skupocjene kraljevske krune. Uz predmete domaćinstva, na dnu njene haljine izrezbareni su likovi žena, koji podsjećaju na prela, radi pređe, pletenja i čipkanja. Dani Mokoše su oko Blagovijesti, u proljeće. Obred u njenu čast sastojao se od pranja kipova i drugih idola u vodi – Kupale.

Njene funkcije u hrišćanstvu pokrivaju: Bogorodica i Sveta Petka, a djelimično Sveta Magdalena i Sveti Todor.

Triglav Ratnik – Crni konj u vrijeme noćno

Triglav je bog sa izrazitim odlikama ratnika. Ima tri glave i zaštitnik je Neba, Zemlje i Hada. Mora da je bio izuzetno poštovan kad su mu prvi hrišćani zamjenjivali ime pogrdnijim nazivima: Troglav Jabučilo, Trojan i Trajan. Dani Triglava padali su između zime i proljeća, a kultna mjesta, pored hramova, bila su mu na trebištima i u planinama.

Noć je smatrana vremenom djelovanja boga Triglava. Moguće je da su mu, zbog toga, na kipovima oči na svim glavama bile pokrivene povezom. U njegovoj vlasti su bile vile i noćni konjanici. Simbolizovali su ga: crni i hromi konji, labudovi i guske, a od biljaka: zova, planinsko cvijeće i grožđe. Zbog grožđa je Triglav imao u posjedu bure, čija sadržina je i priličila moćnom ratniku, uz njegovu obaveznu opremu: mač, koplje, sedlo i rog. Obredi u čast Triglava su: koleda – s preskakanjem vatre radi očišćenja i s igrom i pjesmom radi izazivanja kiše, gatanja i mazije – kad su okrivljeni morali da vade vrelo gvožđe iz vode. Smatralo se da će nevini uspjeti u tome, a da će krivci biti povrijeđeni.

Triglav

Na kipovima Triglava, dominirao je ogroman mač, koji je simbolizovao njegovu veliku snagu. Figura jelena ispod mača upućivala je na zaključak da je Triglavovo stanište bilo u planinama i u šumi. Ostale slike na kipu predstavljale su Sunce i planinsko bilje.

U hrišćanstvu su funkcije boga Triglava prenesene na svece: Mihajla, Gavrila i Rafaela, a djelimično i na Trifuna i Todora.

U slovenskim zemljama, mnoge planine i njihovi vrhovi nose ime boga Triglava.

Radgost – Hljeb, so i ptica na ramenu

Bog Radgost je zaslužan što su naši susjedi davno uočili da je duša Slovena široka. Iako je Radgost, u poređenju s drugim bogovima, imao sužena zaduženja, njegov kult je bio široko poštovan. Možda je predstavljen sa dvije glave zato što je bio zaštitnik gostoprimstva – jednom glavom je bdio nad domaćinom, a drugom nad gostom.

Njegov kip u hramovima bio je tako izrezbaren da nije dozvoljavao nedoumicu oko domaćinovog ponašanja prema gostu. Figura ptice na Radgostovom ramenu predstavljala je radosnu najavu gosta. Sve što je čekalo gosta u domaćinovoj kući, bilo je predstavljeno na kipu Radgosta: hljeb i zdjelica soli, čime se i danas dočekuju gosti u domovima Srba. Dalje, figure domaćih životinja, zatim vepra, medvjeda, labuda i grožđa govore da gostu ne smije biti uskraćeno ništa sa domaćinove trpeze i ostave. Najvažnija alatka svakog domaćinstva je sjekira i ona je u desnoj ruci Radgosta.

Od prirodnih pojava, Radgost je vezan samo za vjetar, a od duhovnih za vještice i kućnog duha – konjanika Domovoja. Posvećivane su mu najbrojnije amajlije – od dragocjenih metala, kamena i drveta. Simbolizovali su ga: zeleni konj, vepar, medvjed i orah. Bog Radgost se slavio u vrijeme ljetne ravnodnevnice, a kultna mjesta su mu, pored hrama, bila ognjište i kućni prag. Kod Srba se i danas kućni prag poštuje, pa se prenosi preko njega i nevjesta, a svakom namjerniku koji ga prekorači, garantuje se poštovanje i sigurnost u kući domaćina.

Funkcije Radgosta u hrišćanstvu prenesene su na Svetog Andriju i djelimično na Svetu Trojicu.

(Newsweek.rs)