Javni nastup varalice

Piše: Branislav Okuka

Rijetko kada imamo priliku da gledamo intervju s ilegalnim migrantima u udarnom terminu, a jedan je imena Kristijan Šmit baš prije par večeri na Radio-televiziji Republike Srpske gostovao kod Mate Đakovića. Takav kuriozitet zaslužuje detaljnu analizu.

Od kada se vodi računa i definiše kako pojedinac govori i šta taj govor znači i kako se tumači, te kakav je njegov govor tijela, bitno je pokazati misaone, etičke i osjećajne elemente. Drugim riječima, kombinovanjem logično-verbalnog sadržaja, etičkih momenata i estetsko-emotivnog naboja čovjek kaže o sebi mnogo više nego što je htio, trebao ili želio reći o zadatoj temi. Imali smo sofistički pokušaj oba učesnika u razgovoru da javno pričaju jedno, misle drugo, radeći kulturološki iste stvari, kako bi došli do zadatih ciljeva, a da to niko živ ne primijeti. U dvije riječi, ambiciozno i neuspješno. Izuzev što je Javni servis pokazao da je svjetlosnu godinu ispred svih na medijskom nebu državne zajednice.

Skidanje glava

Bez obzira na to što dugi niz godina obučavaju “trovača svog naroda” da blefira i laže, a uz neophodne pripreme kao što su izostanak banera matične kuće, uz dvije zastave, koje baš ništa ne znače, kako govorniku, tako ni širokom auditorijumu, su ozbiljni promašaji strategije. To što su pojedinci među Srbima bili u takvoj vrsti iluzije, da će Mato biti Miloš, je samo činjenica da nikada nećemo doći do pameti. Da li je moguće da nema nikoga ko će primijetiti da je gost emisije bio samo gospodin bez titulara za koji se predstavlja?

Naravno, ovaj tekst nema za cilj da poslije bitke skida bilo kome glave, jer, recimo, voditelju bi bilo najbolje da mu neko uruči otkaz, a to se ne smije desiti! Možda je narcisoidan, ali je isto tako hrabar da pokuša nešto što se ne pokušava. Naravno, procjena novinara da će se “korisne laži” govornika lako okrenuti ka interesima koji će nauditi istom je takođe bila pogrešna. Zato nervozni diplomata sa šakom tableta u želucu nije mogao da sakrije da ne može trpjeti šta mu radi dio državne zajednice, naslonjen na vladavinu prava, u nepravnoj konstelaciji snaga. Gotovo sam siguran da tri kilograma automata “hekler-koh MP5” sasvim odgovaraju za plan da ostvari svoj naum da zasjeni pretke i uradi nešto što niko do sada nije uspio, da pokori Srbe, pa makar morao pucati iz automata 9mm. Pošto nema duge cijevi, mora da vrišti, da se prenemaže, pravi grimase i nadasve konstruiše laži.

Takođe je bitno napomenuti da je demokratski pristup Šmita zapravo urnisao. Nije uspio, ni pored svega pripremljenog, da dokaže ili pokaže da je ono za šta se predstavlja.

Mehanizmi

Tema centralizacije BiH nelegalnim odlukama i (pri)silom, kako bi nam uzeli upravljanje nad samim sobom ili, bolje rečeno, kako bi nam uzeli sve, gotovo je prisutna od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i uspostavljanja novog društvenog uređenja u avnojevskoj BiH.

Na našu sreću, ugrađeni su neki mehanizmi vezani za naš opstanak, bez obzira na želju zapadnih centara moći da nas nema i da budemo građani drugog reda na svojoj zemlji. Unitarna tvorevina se neće moći ostvariti uz nekoliko bitnih pretpostavki. Imanje ozbiljnog lidera, hrabrog, posvećenog, jakog, koji je u stanju da se suprotstavi bjelosvjetskim varalicama koje svakodnevno atakuju na nas, ne daje ni promil šanse za nacionalni nestanak. Zbog toga je uspostavljanje nepravnog stanja prisilom pokušaj da sami uradimo ono što je potrebno našim neprijateljima. Jedini odgovor na ovaj oblik hibridnog rata je SABORNOST svih u granicama Republike Srpske. Danas niko nema prava na komoditet, jer je upravo to što neokolonijalni vojnici današnjice nude, privid stanja sreće i zadovoljstva. Otadžbina se nikada nije mogla mjeriti ni sa čim, a pogotovo ne populističkim izjavama o ekonomiji i životnom standardu, jer kada nestane otadžbina, ne kalkuliše se u tvojoj vrijednosti, a njiva postaje tuđinova. Sve se pomnoži sa nulom.

Nadmudrivanje

Trideset jednu godinu se nadmudrujemo sa velikim i moćnim da sačuvamo grunt, đedovinu… Kada je trebalo, trošili smo živote, ginuli smo i dočekali sunce slobode. Mi znamo šta je rat, šta su rane, šta čovjek pomisli kada krv počne da teče na usta i danas nam ne pada na pamet da nosimo uniforme koje su prestale da se nose 12. maja, na prostoru Srpske Republike BiH, jer to traže neki iz obavještajne službe Engleske, slušajući neke koji nisu naučili da operu zube.

Znamo gotovo sve kada je u pitanju žrtva, znamo kada smo zbog otadžbine ostali bez dvadeset procenata teritorije, kada je za dvije sedmice 155.000 Srba otišlo sa kućnog praga. Srećni jer nisu više morali da žive u iluziji zajedničkog života sa onima koji nam vijekovima otimaju naše, jer je povučena granica izmeću nas i njih. Zato dripci iz reda modernih osvajača, kao što su Marfi i Šmit, svoje sposobnosti varanja moraju da oprobaju na drugom mjestu. Poruka za njih je: Što više atakujete, sve smo viši, jači, bolji, stameniji… Apsolutno nas ne zanima šta pišete, govorite ili radite, jer naše iskustvo je neprocjenjivo i na kraju ubitačno za sva zla koja priređujete planeti Zemlji, vijekovima. To što radite u BiH, što ne radite, recimo, u Belgiji? Mislite li da je tamo moguć prisilni identitetsko-nacionalni inženjering spajanja Flamanaca, Valonaca i Nijemaca u neodržive Belgijance? To se tamo zove nasilje protiv kolektivnog identiteta i slobode pojedinačnih naroda da artikulišu svoj jezik, kulturu i tradiciju, te da se ponose nacionalnom istorijom i nasljeđem. Varalice i gangsteri, ostavite nas na miru, ostavite na miru naše pismo, našu vjeru i crkvu, naš grumen zemlje, jer nikakvi zakoni o imovini niti će se primjenjivati, niti će bilo šta promijeniti u državnoj zajednici.

Došli smo do finala! Iako su predviđali da Mirovni sporazum treba da traje godinu ili, u najgorem slučaju, pet i govorili da je Republika Srpska kratkog vijeka, uz sva neslaganja, ljudi Republike Srpske uvijek su našli načina da budu saborni oko najvažnijih pitanja, a što nam omogućuje trajanje. Budite sigurni da znamo šta su naši najveći izazovi u budućnosti. Svaki dan govorimo istinu. One koji su vjerovali varalicama, a bilo ih je samo u Sarajevu više od deset hiljada, niko nikada nije pronašao. Naravoučenije – varalici nikada ne vjeruješ. Da li vam se čini poznat pozdrav: “Dogodine u samostalnoj Republici Srpskoj!”