Jeziva sekta iz koje niko nije uspio izaći
Priča o jednom od najmračnijih mjesta u Čileu iz perioda diktatore Augusta Pinočea.
Jug Čilea, tačnije 35 kilometara udaljeno od grada Paral, mjesto je jednog od najbizarnijih poglavlja ere diktatora Augusta Pinočea. U tom dijelu Čilea skrasio se samoproklamovani sveštenik i bivši nacista Pol Šefer, koji je 1961. godine pobjegao iz Njemačke s još stotinama osumnjičenih za saradnju s nacistima, i tu je osnovao jezivu sektu.
Mjesto okruženo Andima bilo je idealno za Šeferov monstruozni projekat sekte koja je funkcionisala poput države u državi, a u kojoj su se dogodili strašni zločini. Ta kolonija sektaša i nacista bila je poznata pod nazivom Kolonija Dignidad.
Čileanska vlada u početku je ignorisala događaje u Paralu, ali onda je uslijedila saradnja s Pinočeovim režimom, pa je u koloniji počela praksa koja se može opisati pravim terorom – djeca su pri rođenju odvajana od roditelja i odgajana su u tzv. vrtiću smještenom u koloniji. Muškarci i žene bili su takođe odvojeni i često drogirani, dok je Šefer seksualno zlostavljao dječake, a povremeno i djevojčice.
Mjesto je služilo i kao utočište za odbjegle naciste, kao što su bili Valter Rauf, zloglasni Jozef Mengele, a zbog toga je međunarodna zajednica često u Čile slala zahtjeve za njihovim izručenjem koje je Pinoče redovno ignorisao. Sve se naime i odvijalo s Pinočeovim znanjem, ali i blagoslovom, a njegov šef tajnih službi, general Manuel Kontreras često je posjećivao koloniju.
To je inače priča i filma “Colonia” u kojem glavnu ulogu ima Ema Votson, a koji u bioskope stiže u aprilu. Radnja se događa sedamdesetih godina, dok je kolonija još postojala, a Votsonova glumi djevojku čijeg su vjerenika oteli Pinočeovi agenti, a kako bi ga spasila ona rješava da se priključi sekti, koju bije glas da niko iz nje nije izašao živ. U koloniji trpi razne torture, svaki dan je tuku, dok ona svakodnevno obrađuje zemlju, kuva, čisti…
I prava Kolonija Dignidad živela je uglavnom od poljoprivrede kojom su se bavili članovi sekte. Mjesto je bilo okruženo bodljikavom žicom, imalo je čak i toranj za nadgledanje, reflektore po cijelom imanju, kao i hangar s oružjem u kom se nalazio čak i jedan tenk.
Šefer je u koloniju uveo strogu disciplinu, kojom se htjela uspostaviti potpuno čista duhovnost, a one koji se te discipline nisu pridržavali bili su pretučeni, mučeni i drogirani. No, sam Šefer se te discipline nije pridržavao.
Prije svega se to odnosilo na to kako je gledao na seksualnost – silovao je i mučio dječake, a nakon raspuštanja kolonije 11 porodica ga je tužilo zbog seksualnog zlostavljanja.
Osim što su u koloniji bili zatvoreni izmanipulisani članovi sekte, dok je trajala Pinočeova diktatura to je bio i centar za mučenje čileanskih tajnih službi.
Amerikanac Majkl Taunli, sin jednog od šefova Forda koji je radio za CIA u Čileu i Venecueli, za Koloniju Dignidad je dizajnirao sobu za mučenje. Taunli je bio i i Pinočeov plaćeni ubica, a 1976. godine optužen je za ubistvo bivšeg čileanskog ministra spoljnih poslova Orlanda Leteliera. Taunli danas živi u Americi u programu zaštite svjedoka.
Članovi sekte živjeli su po sobama, a u svakoj po njih pet ili šest. Nisu imali nikakvih posebnih ličnih stvari, osim pidžama, jednu presvlaku za rad, jednu za odmor, kao i nedjeljnu zalihu donjeg veša. Sve ostalo, uključujući cipele, bilo je zaključano u ormarima.
Svako jutro su zajedno doručkovali, uvijek mlijeko i hljeb premazan marmeladom, a onda bi išli da rade – muškarci zahtjevne fizičke poslove, a žene ‘laganije’, poput kuvanja, čiščenja i spremanja štala, dok su neke radile i kao medicinske sestre.
U zajednici nije bilo telefona, televizije i kalendara, a članovima je bio zabranjen i seks. Ni danas se ne zna šta se tačno dogodilo s 1100 ljudi, koji su nestali u koloniji.
Kolonija se raspala nakon raspada Pinčeovog režima, iako je zapravo postojala još neko vrijeme, ali pod imenom Vila Baviera. Pod tim imenom postojala je sve do 2013. godine.
Šefer je 1997. pobjegao iz Čilea kada su krenule optužbe o seksualnom zlostavljanju, a uhapšen je 2005. godine u Argentini i isporučen Čileu. Dobio je 20 godina zatvora, ali umro je u zatvoru 2010. godine od srčane bolesti. U trenutku smrti, imao je 88 godina.
(B92)
