Politika 22.10.2020.

Josip Jerković za Banjaluka.net: Moramo jednom prevazići dešavanja iz proteklog rata

ČITANJE: 8 minuta

Ne tako davno, Josip Jerković, potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, najavio je popis oštećene imovine Hrvata u RS u toku rata.

Na početku razgovora za Banjaluka.net, Jerković je objasnio u kojoj fazi je ta aktivnost, pokrenuta sa ciljem da se, između ostalog, utvrdi i ukupni iznos potencijalnih potraživanja za naknadu štete.

– Popis oštećene imovine Hrvata u RS još uvijek traje i pozivam sve kojima je u ratu uništena imovina, a koji nisu obnovili svoje stambene jedinice, da ispune zahtjev i predaju ga osobama ovlaštenim za realizaciju ove inicijative za svoju općinu povratka. Do današnjeg dana zaprimljen je jedan veći broj prijava za odštetu, a poslije izbora nastavljamo i dalje, kako bismo do sredine iduće godine imali materijala za predati državnim institucijama BiH, međunarodnim donatorima, kao i Europskom parlamentu. Očekujemo da će se i BiH više zauzeti da se obešteti te ljude, a obeštetiti se može i dodjelom građevinskog materijala, da korisnici sami sebi ugrade materijal. Ako BiH želi u Europsku uniju trebat će to učiniti, kao što je to učinila i Republika Hrvatska svima izbjeglim iz RH – kaže Jerković za Banjaluka.net.

Kada ste prvi put pomenuli tu inicijativu, reagovali ste na pogrešna tumačenja, pa ste precizirali da nije riječ o „tužbi protiv RS“, već o očekivanjima da će takav zahtjev rješavati institucije BiH i EU tokom integracionih procesa. Na čemu temeljite uvjerenje da je to realno?

– Od samog početka priče o popisu uništene imovine u entitetu RS postoji samo inicijativa koja je kasnije provedena u djelo, a nikad nisam rekao da se ovdje radi o nekakvoj tužbi. Određeni mediji su to odmah okrenuli i napravili priču kakva njima odgovara. Ja sam se odmah ogradio od toga, jer se tu nije radilo ni o kakvoj tužbi, već je krajnji cilj ove inicijative bila izrada kompletnog arhiva uništene imovine na prostoru RS, a zatim da se to proslijedi državnim institucijama BiH, Europskom parlamentu i međunarodnim donatorima, da bi se nakon toga procijenilo kako se pričinjena ratna šteta može eventualno nadoknaditi, da li kroz isplatu novčanih sredstava ili dodjelu građevinskog materijala ili donacije “ključ u ruke”. Vjerujem da bi BiH zajedno s Europom i raznim donatorima mogla pronaći sredstva kako bi pravična naknada došla u ruke oštećenih osoba.

Da li se povratak izbjeglih i raseljenih lica – i kada je riječ o Hrvatima u RS, ali i generalno o prostoru BiH, pa i Hrvatske – može tretirati kao proces koji i dalje traje? Ili na domaćim i međunarodnim adresama, među hipotetičkim donatorima, već dominiraju reakcije tipa – od 1992. prošle su skoro tri decenije, ko je namjeravao da se vrati, vratio se, to je apsolvirana tema?

– Od prijeratnih oko 220.000 Hrvata katolika koji su živjeli na području Republike Srpske, danas ih ima tek oko 15.000, ali i njihov broj se iz godine u godinu smanjuje. Govoriti o povratku nakon 25 godina nezahvalno je, pogotovo što je sredstava sve manje. Ukoliko se u ovo pitanje ne uključe međunarodni donatori, smatram da je opstanak Hrvata u RS upitan i bojim se da nas za kratko vrijeme ovdje neće biti. Najveći problem Hrvata koji se žele vratiti na ove prostore su nezaposlenost i neriješeno stambeno pitanje. Potrebno je omogućiti opstanak onima koji su se vratili, ali i stvoriti uvjete onima koji se žele vratiti, a tu se moraju svi uključiti.

Kakva je situacija sa primjedbama građana hrvatske nacionalnosti, od Ivanjske do Garevca, na prvobitno planirane trase autoputeva Banjaluka – Prijedor i Banjaluka – Bijeljina – Beograd? Postoje li i dalje razlozi za nezadovoljstvo ili je problem riješen?

– Nakon saznanja o mogućnosti gradnje autoputa Banja Luka – Prijedor na dijelu trase Mišin Han – Ivanjska, na području koje je najugroženije i gdje se nalazi najveći dio povratnika, kao i područje gdje se najviše ulagalo u izgradnju kuća i infrastrukture, kontinuirano smo činili sve što je u našoj mogućnosti kako bismo upozorili nadležne institucije o štetnosti ovako zamišljenog projekta na Hrvate povratnike koji žive na tom području i koji bi bili najviše ugroženi, ukoliko se ovaj projekt provede u djelo. Nakon niza održanih sastanaka s nadležnim institucijama donesen je zaključak da se pronađe drugo rješenje kojim neće biti ugroženi niti mještani, niti njihova imovina. Od samog početka pratimo razvoj situacije oko ovoga, potpuno smo involvirani u to, a povratnici, odnosno mještani preko čije imovine bi trebao ići navedeni autoput imaju našu punu podršku, te se zalažemo da se ovo riješi na isti način na koji je to riješeno u Garevcu za autoput Vukosavlje – Bijeljina, kako se ne bi rušile kuće povratnika.

Kakav je vaš odnos prema kontroverzama koje prate mogućnost da Hrvatska odlaže radioaktivni otpad na Trgovskoj gori, na graničnom području sa BiH? Imate li razumijevanja za kritike iz RS i Federacije koje mogu da se čuju tim povodom?

– Što se tiče odlagališta otpada, ja to pratim samo iz medija, ali je činjenica jedna, da institucije iz RS vode pregovore sa Republikom Hrvatskom, iako dužnosnike Hrvate, uključujući i mene kao dopredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda kao najjače funkcije koja predstavlja Hrvate u RS, nisu niti jednom pozvali kako bih sudjelovao i pomogao u rješavanju takvih pitanja, a iskreno se nadam da će pregovarači sa RH i timovi donijeti adekvatnu odluku i pronaći najbolje rješenje.

U polemikama u parlamentu RS, opozicija nerijetko tvrdi da je vlast sklona ustupcima Hrvatskoj za koje nema adekvatne „kontrausluge“, pa se pominje i paralela Pelješac – Gradiška, odnosno činjenica da je zvanična Banjaluka spriječila Sarajevo da opstruiše gradnju prvog, dok Hrvatska dugo nije pokazivala entuzijazam za gradnju drugog mosta. Šta pokazuje vaša “vaga”?

– Ja se uvijek zalažem za sastanke i za razgovore, nebitno s koje strane bila potreba ili problem, i držim da je i u slučaju Pelješca i mosta na rijeci Savi urodio plodom međusobni razgovor jedne i druge strane.

Nedavni sastanci Milorada Dodika sa Andrejem Plenkovićem i Zoranom Milanovićem u Zagrebu, kao i Dragana Čovića sa Dodikom i Aleksandrom Vučićem u Beogradu, izazvali su brojna negodovanja u Sarajevu. Da li je svaka „unakrsna“ komunikacija Srba i Hrvata iz BiH sa maticama, bez posredovanja bh. institucija, po definiciji antibošnjačka?

– Ja ne znam kome mogu smetati sastanci. Isto tako, kao što institucije BiH i dužnosnici Bošnjaci, kada odu na sastanke u Tursku ili u bilo koju drugu zemlju bez predstavnika druga dva naroda, smatram da to nikome ne šteti, dapače, to je dobro, stoga podržavam svaki razgovor, bilateralni ili trilateralni. Uvijek je dobro razgovarati o svemu i moramo jednom prevazići ono što nam se desilo za vrijeme proteklog rata.

S kakvim očekivanjima HDZ BiH ide u susret predstojećim lokalnim izborima, kada je riječ o prostoru RS?

– HDZ BiH je stožerna stranka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i ponosan sam što sam dio jedne takve stranke i jedne takve velike obitelji koja okuplja hrvatski narod iz svih krajeva BiH. Zahvaljujući djelovanju dužnosnika ove stranke na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini u proteklom razdoblju značajno je unaprijeđen položaj Hrvata. Smatram da je veoma značajno da se Hrvati na predstojećim izborima organiziraju i izaberu predstavnike koji će i u predstojećem razdoblju štititi njihove interese.

Da li su unutarnacionalne političke polarizacije, na koje nisu imuni ni Hrvati u Federaciji BiH, nepostojeće kad je u pitanju politički angažman sa hrvatskim predznakom u RS?

– Mi smo u HDZ BiH uvijek bili za suradnju sa svim hrvatskim političkim strankama koje djeluju na području RS, jer samo tako možemo ostvariti još bolje rezultate s ciljem poboljšanja položaja Hrvata. Nažalost, ta suradnja nije uvijek bila moguća, ali tamo gdje smo mogli postići određene dogovore nastupit ćemo u koaliciji. Kad govorimo o rezultatima izbora, smatram da, ukoliko bude transparentna i uredna dostava glasačkog materijala iz Sarajeva biračima izbjeglim iz BiH, u ovom slučaju Hrvatima, smatram da će biti i dobar rezultat. U suprotnom, rezultat neće biti dobar.

Jednom prilikom ste konstatovali da kabinet potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda raspolaže skromnim resursima, i finansijskim i u smislu nadležnosti, da bi mogao da značajnije utiče na političke i ekonomske tokove. Kako biste opisali domete koje uspijevate da ostvarite unutar takvih koordinata?

– Kao što sam uvijek govorio, kabinet dopredsjednika RS raspolaže sa vrlo skromnim i restriktivnim budžetom kojim nisu predviđena sredstva za bilo koji oblik kapitalnih ulaganja i realizaciju određenih projekata. Radi se o financijskim sredstvima isključivo namijenjenim i neophodnim za funkcioniranje Kabineta dopredsjednika RS, kao organa izvršne vlasti sa malim brojem uposlenih i pripadajućim materijalnim troškovima.

(SB/Banjaluka.net)