Jovana Kisin: Muzika grije srce, bilo tužnom ili veselom notom

Jovana Kisin diplomirani je pravnik, svestrana mlada djevojka koja godinama pliva mužičkim vodama i već više od godinu dana krasi etno grupu ”Trag” svojim vokalnim umijećem.

Jovana Kisin tokom tinejdžerskih godina nastupala je na televizijskim muzičkim emisijama i takmičenjima. U godinama koje su slijedile postaje član nekoliko banjalučkih muzičkih grupa na kraći vremenski period pjevajući pop i folk muziku, dok se istovremeno pronalazi i u autorskom muzičkom radu u hip hop muzici gdje sarađuje sa banjalučkim reperima.

U periodu od 2010-2013. godine izvodi elektronsku muziku u lajv varijanti sa banjalučkim dj-evima u kojem periodu objavljuje singl i par gostujućih pjesama.

Pored svega navedenog, završava pravni fakultet u Banjaluci i počinje da se bavi advokaturom. U etno grupu “Trag” ulazi početkom 2015. godine kada se i prvi put susreće sa tradicionalnom muzikom.

Zainteresovanost za običaje

“Sa godinama su nadošle takve vrste interesovanja i osjećaja za izvorima kako muzike tako i običaja našeg naroda. Bitnu ulogu u očuvanju tradicionalne muzike i igre dakako nose kulturno-umjetnička društva”, smatra Kisin.

Ljubav prema muzici

Kada našoj sagovornici spomenete muziku, ona će je odmah poistovjetiti sa zadovoljstvom i ispunjenošću. Kako kaže, muzika grije srce, bilo tužnom ili veselom notom!

“Uz muziku se uvijek osjećate živo i ispunjeno. Ovu emociju dobijam ne samo izvodeći muziku već i slušajući. Slušanjem muzike puno više učimo i uzimamo ono što muzika pruža nego samim izvođenjem”, izjavila je Kisin.

Da bi uživali u muzici ne morate da se bavite istom i kako ističe, zbog toga bavljenje muzikom nikada nije bila primarna stvar u njenom životu, što nikako ne znači da se ne nalazi na samom vrhu prioriteta.

Kao član i vokal etno grupe “Trag”, sastava koji njeguje tradicionalnu muziku Balkana, Kisin ističe kako nije protivnik izobilja kojem je izloženo današnje društvo. Isto tako, smatra da je bitno tradicionalnu muziku učiniti dostupnom onoliko koliko su zastupljeni i drugi muzički žanrovi.

“Ono što je lijepo ne može se zaboraviti. Pitanje je samo koliko ćemo da čuvamo i njegujemo ono što tradicijom nasljeđujemo”, smatra naša sagovornica.

Jako je bitno, kako kaže, kreirati medijske sadržaje koji će promovisati tradicionalnu muziku i običaje, pa da običan čovjek čuje pjesmu ili vidi igru koja mu se prvenstveno mora svidjeti da bi kasnije dobio osjećaj daljeg slušanja, čuvanja i njegovanja izvorne muzike i kulture generalno.

“Ljubitelji etno muzike će znati prepoznati ljepotu koju izvorna muzika nosi”, pozitivnošću se obavila svestrana vokalistkinja naglašavajući značaj njegovanja i čuvanja nasljeđa svog naroda.

Uloga porodice

Prva interesovanja za tradiciju i običaje Jovana Kisin dobila je slaveći krsnu slavu sa porodicom. Kako se za Sv. Jovana, u njenoj kući i dalje čuvaju stari običaji, kako kroz sam slavski obred, tako i kroz slavlje koje je propraćeno tradicionalnom pjesmom, u njoj se, kako kaže, posljednjih par godina probudilo interesovanje za otkrivanjem značenja tradicionalne pjesme.

Naša sagovornica ne krije da joj je u djetinjstvu takva muzika budila podsmijeh i ono dječije prevrtanje očima na tu “silnu galamu”, kako ju je tada zvala.

Tradicija i običaji

“Meni su, na primjer, sa godinama nadošle takve vrste interesovanja i osjećaja za izvorima kako muzike tako i običaja našeg naroda. Bitnu ulogu u očuvanju tradicionalne muzike i igre dakako nose kulturno-umjetnička društva”, govori naša sagovornica.

Sazrijevanjem se budi kako interesovanje tako i poštovanje prema izvornoj pjesmi, običajnom ponašanju i narodnoj nošnji. Vođena istim tim sazrijevanjem, vokalistkinja fenomenalnih sposobnosti smara da kako raste ljubav prema roditeljima, tako raste i ljubav prema precima, pa se sa nekom posebnom nježnošću gledaju fotografije bake i djeda u narodnoj nošnji i sve to nekako počinje prelijepo da izgleda.

Njegovanje tradicije

“Nema ljepšeg njegovanja tradicije nego kroz obilježavanja Božića, Uskrsa, krsne slave, gdje sve ono što si u međuvremenu naučio, i istražio o izvornoj pjesmi ne prezentuješ sa porodicom i prijateljima”, slikovito dočarava sagovornica.

Turneja etno grupe “Trag”

U okviru mnogobrojnih turneja, etno grupa “Trag” bila je nedavno u posjeti svojim sunarodnicima u Americi. Vratili su se sa pregršt prelijepih utisaka i uspomena:

“Ne mogu da izmjerim jačinu dragosti i ljubavi koju nosim od naših ljudi koji su nas i više nego domaćinski dočekali, sveštenim licima i samoj crkvi koja je organizovala dio turneje i potpomogla naš odlazak i obilazak američkih gradova, sa emocijom koja se tiče kulturološke različitosti, megalomanskih arhitektonskih zdanja, specifičnog i drugačijeg mentaliteta koje smo spoznali putujući kroz Ameriku kao državu koja svakako predstavlja jedan sasvim novi svijet za bilo koga ko prvi put pređe ‘veliku baru”, izjavila je Kisin i sa velikim oduševljenjem dodaje:

“Etno grupa ‘Trag’ je kroz američku turneju prvenstveno stekla prijatelje u svakom gradu koji je posjetila, a našoj dragoj publici pružila osjećaj topline kroz tradicionalnu pjesmu koju smo ponijeli iz zajedničke nam domovine. Mi smo je donijeli, a oni neka je u srcu čuvaju i ne zaborave”.

Često su na svojim nastupima članovi “Trag-a” viđali suze među publikom. I suze i smijeh. Saglasni su da za ljude koji žive daleko od domovine, slušati tradicionalnu muziku ili bilo koji drugi oblik kulture koji oslikava tradiciju, predstavlja poseban emotivan doživaljaj.

Iz riznice pjesama i atmosfere koju nose numere etno grupe “Trag”, Kisin je teško odlučila izdvojiti jednu koju, kako kaže, sa posebnom emocijom doživi baš svaki put kada je izvodi. To je dobro poznata numera “Crven cvete”, što apsolutno opravdava mjesto koje zauzima u srcu naše sagovornice.

Pjesmom protiv zaborava

“Nema toga protiv čega se pjesmom ne može. Apsolutni zaborav ne postoji. Uvijek će biti ljudi koji će čuvati tradiciju i ljudi koji neće obraćati puno pažnju na taj segment kulture”, smatra naša mlada i svestrana sagovornica.

Mlad čovjek je plastelin

Mladi koji ne slušaju tradicionalnu muziku i ne njeguju tradiciju vjerovatno nikada nisu ni upoznati sa istom i kako tvrdi naša sagovornica niti su imali priliku da joj se približe, pa se samim tim ne mogu ni udaljiti:

“Mlad čovjek je plastelin koji se oblikuje. Oblikujemo ga mi, kao roditelji, stariji prijatelji, prosvjetni radnici, i naravno oblikuje ih medijski sadržaj. Većina mladih danas sluša ono što se najviše promoviše i nudi ‘na tacni”.

Ova svestrana djevojka kroz osmijeh tvrdi da je na nama da u svakom uzrastu svojim mlađim pokoljenjima pokažemo šta je folklor, kako izgleda, da im pustimo koju izvornu pjesmu, pa i ako kažu “bljak” i okrenu se Rijani da ih pustimo i sačekamo nekih par godina i onda ih opet podsjetimo, pa možda im se tada i svidi!

(pressrs.ba)