Magazin 12.01.2023.

JUBILEJ BRAČNOG PARA: Ranko Preradović 60, a Stevka Kozić 50 godina u književnosti

ČITANJE: 5 minuta

Tekuće 2023. godine biće obilježena dva značajna književna jubileja – 60 godina književnog rada Ranka Preradovića Dede i 50 godina u književnosti njegove supruge Stevke Kozić Preradović.

Ovi jubileji vezani su za pjesničke prvence bračnog para Preradović, Rankova “Svitanja” iz 1963. i Stevkinu knjigu “Pramen strela” iz 1973. godine, o čemu ćemo pisati kada dođe vrijeme za “proslavu”. U ovom trenutku, međutim, obilježavanje jubileja bračnog i književnog para ostaje na najavi, jer prije toga vrijedi istaći da su Ranko i Stevka Preradović prošlu 2022. godinu završili objavom novih knjiga.

Riječ je Stevkinoj knjizi putopisa “Pokradeni putnik” i Rankovoj knjizi poezije “Mastiljara stara”. Obje knjige objavljene su u izdanju banjalučke “Besjede”.

Kako je zapisao Drago Vrućinić, jedan od recenzenata knjige “Pokradeni putnik”, osim dobro osmišljenih i poučnih programa, doživljaja, poznanstava, drugarstva, razmjene iskustava, Stevka u ovom djelu slikovito dočarava ljepote i znamenitosti Mostara, Burgosa, Augzburga, Kotora, Struge, Niša, Beograda, Moskve, Vitebska, Dubrovna, Temišvara, Bukurešta, Monpeljea, Maribora, Ljubljane i drugih mjesta u kojima su, kao supružnici, ona i Ranko učestvovali na poznatim međunarodnim književnim susretima.

“Zbirka se sastoji iz 15 samostalnih putopisnih cjelina koje se međusobno prepliću i sažimaju u raskošni buket ljepote. Svojim istančanim vezom vodi nas utabanim stazama nezaborava. Za razliku od drugih putopisaca, Stevkini putopisi su ispovjednog karaktera, što im daje posebnu draž i samosvjesnost”, navodi Vrućinić. Ružica Komar piše da se struktura “Pokradenog putnika” doima i kao lirski roman, u kome uz glavne likove Stevku i Ranka, funkcionišu neizbrojivi epizodni likovi u netipičnoj fabuli tokom putovanja, a kroz sjećanje naratora.

“Životni i poetski saputnici koračaju na tragu raskošnog Kočićevog jezika iz pjesme narodnog duha, koja je osnova humanosti i plemenitosti… Glas naratora, uprkos ličnim i opštim nedaćama, osjećanje višestruko pokradenog putnika liječi stvaralačkim putovanjima. S radošću očekuje svako putovanje, susrete, tragajući za ključem tajne i istine. Stihom kao putovanjem traga za mjestom skrivenog očevog groba. Zapisuje riječ po riječ u priči ublažavajući tugu zbog rasturanja zemlje, u kojoj je odrasla kao ratno siroče”, piše Ružica Komar, druga recenzentkinja knjige.

Sama Stevka Kozić Preradović kaže da je ove putopise pisala i objavljivala u reviji “Sutra” tokom pandemije, da bi ih kasnije sabrala u knjizi.

“Čekajući kao pokradeni putnik bez zemlje pod nogama da vaskrsnu mnogi nedužni mrtvi saputnici, ispraćala sam znane i neznane žrtve proždrljive korone u komšiluku, gradu, svijetu. U rasponu od dvije godine javljali su mi se mnogi znani čitaoci, hvalili mi putopise kao ljekovit interesantan tekst, nov i osvježavajući za dušu. Njihove riječi bile su mi podstrek da ispišem knjigu koja je pred vama. Redoslijed putopisa je svrstan hronološki po godinama putovanja, a ne po redu publikovanja”, ističe Stevka Kozić Preradović.

Naravno, pošto je bio glavni lik u Stevkinoj knjizi o kojoj je riječ u ovom tekstu, ni Ranko Preradović Deda u zbirci “Mastiljara stara” nije ostao dužan supruzi.

U pjesmi posvećenoj njoj pod nazivom “Trajanje pesmom” Ranko Preradović kaže: “Mreti zaista nema zbog čega/ živeti je neka smešna navika/ sećaš li se kuće ispod brega/ i mirne dečje igre patnika/ niko nam više ravan nije/ niti uspravniji može biti/ živeli smo od sna i od poezije/ večnost celu trajući ja i ti/ savlađujući umeće ljubavi/ žarno prkosno u snu i na javi”.

Već u drugoj, ispovjednoj pjesmi nazvanoj “Čist pred Bogom i ljudima” Preradović kaže: “Makni se u stranu moja lepa sramoto/ nikom te isprosio nisam niti krio/ ni od koga ništa još nisam oteo/ već sam te sam spoznao i otkrio”.

Knjiga poezije “Mastiljara stara” zaokružena je dvjema pjesmama “Istrošeno pero” i “Veseo kraj”, koje su prolog i epilog, a između njih je pet poetskih ciklusa.

Recenzije potpisuju David Kecman Dako i Duško Ž. Popović.

“Fenomenima rata, ništenja, ludnice (svijeta kao ludnice) Preradović je opsesivno bio zaokupljen od svog prvog poetskog oglašavanja do ove, najnovije knjige. Preradović je netremice uhodio, analitički nadgledao previranja, aludirao i stao na stranu kritike postojećeg svijeta. Ako je po Permenidu isto ‘misliti i biti’, a po Branku Miljkoviću ‘pevati i umirati’, za Preradovića je ‘pjevati i misliti’ bilo i značilo biti, tj. postojati”, zapisao je Popović o Preradoviću koji i nakon šest punih decenija u književnosti svježe misli i pjeva. Mnoge pjesme, reći će i David Kecman Dako, odaju utisak da su iznova otvoreni ožiljci.

“Na stranicama zbirke ‘Mastiljara stara’ gotovo da nema pesme a da se čitanjem ne doživi kao refleksija, kao neposredni odraz prisnosti lirskog subjekta sa onim što ga je dovelo do toga da kapljicama sa vrha pera porinutog u dubinu i u gustinu neprozirne bočice sa crnim mastilom, pisanjem, odnosno razotkrivanjem sebe i stanja svog bića, ostavi trag kao najpouzdanije uverenje da je promišljenjem o viđenom i o doživljenom ostvario korak više – sve hodeći putanjom kroz bespuće, ili hodočašćujući, makar i povratkom riznici koja je u znaku biserja od uspomena”, piše, između ostalog, u recenziji knjige “Mastiljara stara” David Kecman Dako.

U planu je da knjige “Pokradeni putnik” i “Mastiljara stara”, među drugim mnogobrojnim djelima, čitalačkoj publici budu predstavljene tokom obilježavanja književnog jubileja bračnog para Preradović u toku ove godine, prenose Nezavisne.

(SB)