Politika 31.07.2021.

KAD BOLJA BUDUĆNOST PADNE S MARSA: Kako je načelnica male opštine napravila veliku priču

ČITANJE: 4 minute

Ni manjeg mjesta ni veće priče. Tako bi se moglo opisati Jezero, ruralna opština od oko 1.000 stanovnika, na granici Republike Srpske i Federacije BiH, za koju je čuo cijeli svijet. A za tu priču zaslužna je jedna energična žena.

Kada je jedan krater na Marsu nazvan Jezero, baš po maloj opštini na rijeci Plivi, načelnica te opštine Snežana Ružičić je u tome prepoznala šansu koja se ne smije propustiti. I krenula u akciju.

Kad se u februaru NASA rover, simboličnog imena “Upornost”, spustio u Jezero na Marsu, načelnica “zemaljskog” Jezera se potrudila da to ne bude priča o 15 minuta slave.

Da je u tome uspjela potvrđeno je prije dva mjeseca, kada joj je dodijeljeno priznanje “Večernjakov pečat” za podvig godine u BiH.

A njenu preduzimljivost i upornost u promociji svoje opštine prepoznali su i u Fondaciji Fridrih Ebert u BiH, uvrstivši je u projekat “Žene čuvarke zelene Krajine”.

Za Jezero su, dakle, čuli svi: i novinari, i ambasadori, i naučnici, i ribari, i planinari i potencijalni investitori. I u regionu i sve tamo do Australije i Aljaske. Ali, to je, vjeruje Snežana, tek početak maratonske borbe za bolje sutra.

– Sada imamo početni kapital: dobru priču i prelijepu prirodu. To moramo iskoristiti za razvoj našeg mjesta, i to za ekološki održiv razvoj. Jer, ako uništimo prirodu, nikakvi nam milioni i avioni neće pomoći. Preostaće nam jedino da se svi odselimo u Jezero na Marsu – kaže Snežana Ružičić.

A bila bi zaista šteta ne sačuvati jedino bogatstvo koje ova mala siromašna opština ima: rijeku Plivu, šume, planine, čarobno jezero Đol na kojem se, u davna vremena, odmarala ilirska kraljica Teuta… I Tito je ovdje, u kompleksu današnjeg ribnjaka, imao svoj apartman.

– Imamo i staru austrougarsku željezničku stanicu, koja je proglašena za nacionalni spomenik BiH. Planiramo da je preuredimo, kako bismo tu otvorili biblioteku i galeriju – kaže Ružičićeva.

Razvojnim fondovima EU će, kaže, ponuditi da Jezero bude pokazna opština za reciklažu, održivo upravljanje otpadom i razvoj obnovljivih izvora energije.

Najambiciozniji je, ipak, plan za osnivanje edukaciono-istraživačkog centra. Na tome se već uveliko radi.

– Sa rektorima javnih univerziteta iz Sarajeva, Banjaluke i Mostara već smo potpisali sporazum o zajedničkom projektu za osnivanje edukaciono-istraživačkog centra. Taj ćemo projekat uputiti u NASA – kaže Ružičićeva.

Cilj je, objašnjava, da  edukativni centar u Jezeru postane izvor znanja, poput Istraživačke stanice “Petnica” u Srbiji. Da se ovdje, usred bajkovite prirode, okupljaju mladi naučnici, studenti i profesori iz BiH i svijeta, kako bi, na inovativan način, razvijali svoje ideje, prvenstveno iz oblasti astronomije i astrofizike.

I dok Jezerčani čekaju naučnike, dolaze im ribari flajfišeri, planinari, izletnici, ljubitelji ptica, koji žele da vide veliku koloniju štiglica na jezeru Đol.

– Razvoj turizma i ekološki održive poljoprivrede je šansa za ekonomsko osnaživanje porodica i ostanak mladih u ovom kraju. Ali da bismo to ostvarili valja edukovati stanovništvo, standardizovati ponudu, uložiti u smještajne kapacitete i u marketing – kaže Ružičićeva.

Ona zna o čemu govori. Ranije je radila u Japanskog agenciji za međunarodnu saradnju JICA i od Japanaca je, kaže, mnogo naučila – i o marketingu i o temeljitosti.

Dobra priča je važna, ali je još važnije svaki poduhvat graditi na solidnim temeljima. A Jezero nema jedna od temeljnih dokumenata – regulacioni plan.

– Vlada Vojvodine će finansirati izradu našeg regulacionog plana. Mi za to nemamo novaca, a bez regulacionog plana nemoguć je bilo kakav smislen razvoj – kaže Snežana Ružičić.

Dodaje da Jezero “nema ni komunano preduzeće, ni kanalizaciju, ni signalizaciju”. Pet puta je opština od JP “Putevi RS” tražila da se na putokazima za Jajce, Šipovo i Mrkonjić Grad doda i putokaz za Jezero. Nisu im udovoljili.

Ipak, mnogi nađu put do Jezera. Sve je više zainteresovanih za kupovinu placeva i gradnju vikendica u ovom mjestu. A to je dobar znak.

Bolje rafting, nego spalionica


Bilo je ponuda da se na području Jezera grade male hidrolelektrane i spalionice, ali to ne dolazi u obzir. Mi želimo da se razvijamo, ali po evropskim i svjetskim standardima, a ne na način da uništavamo sami sebe, kaže Snežana Ružičić.

Dodaje da Jezerčani već imaju velike muke sa ribogojilištem “Tropik ribarstva”, koje radi u objektu “Elektroprivrede RS” u njihovom mjestu i zagađuje rijeku Plivu.

– Obraćali smo se inspektorima, ali ništa konkretno nije preduzeto – tvrdi Ružičićeva.

Ističe da zagađivačima nema mjesta u Jezeru, jer je njihov cilj da proizvode zdravu domaću hranu i dočekuju turiste, koji će uživati u lovu na pastrmku, raftingu, vožnji dajacima i tradicionalnim plivskim lađama i planinarenju. Dakle, u blagodetima nezagađene prirode.

(Srpskainfo)