Učite od Džil Abrason kako da poslije otkaza ili nekog poslovnog neuspjeha izađete još jači i uspješniji!

Džil Abramson prva je žena na poziciji izvršnog urednika The New York Timesa. Ali poslije 1.078 dana je otpuštena, u jednom od najdramatičnijih otkaza koji se našao u novinskim naslovima. Za Cosmo objašnjava kako da se povratite i – uzvratite udarac

Bokserskse rukavice

„Unaprijed sam znala da ću biti otpuštena, ali ta informacija je dospjela u javnost u srijedu. Moja djeca su bila uznemirena, a intenzitet medijske pažnje je bio iznenađujući. Došla sam na trening kod svog personalnog trenera, gdje sam uvijek odlazila četvrtkom ujutru, i tamo su stajale bokserske rukavice. Rekao mi je ,Trebaće ti jedne ovakve’. Odgovorila sam: ,Slikaj me.’

Željela sam da pošaljem sliku svojoj djeci kako bi im pokazala da ne sjedim kod kuće uplakana u ćošku. Poslije jedne nanosekunde, moja ćerka Kornelija je stavila sliku na Instagram. Sljedećeg jutra slika je osvanula na naslovnoj strani New York Posta. Osjećala sam se fantastično.“

Bez stida

„Da li mi je teško da kažem da sam dobila otkaz? Ne. Izgovorila sam to oko dvadeset puta. Insistirala sam da to bude precizno objavljeno u javnosti jer se nisam stidjela zbog otpuštanja. I ne mislim da bi mlade žene trebalo da se osjećaju stigmatizovano ako dobiju otkaz. Naročito sa današnjom ekonomijom, ljudi na sve strane dobijaju otkaze uz navođenje arbitrarnih razloga i često je riječ o silama koje su izvan našeg domašaja.“

„Direktor izdanja New York Timesa Artur Salcberger Džunior rekao je da mu se nije dopao moj stil upravljanja. Interesantno je to kako društvo doživljava žene. Politički magazin Politico me je masakrirao (Nazvana je tvrdoglavom, snishodljivom i nezainteresovanom, prim. nov.) Dobra stvar u svemu tome bila je reakcija drugih žena. Žene urednici, koje nikada nisam lično upoznala, slale su mi cvijeće poslije tog članka.“

Plakala sam kada sam pročitala članak o sebi u časopisu Politico. Ne kajem se zbog ovog priznanja. Mislim da je važno da nastojimo da razgovaramo iskreno sa mladim ženama. Ipak, najvažniji savjet koji bih ponudila – možda će zvučati ludo jer sam izgubila ovaj posao – jeste da morate da budete vijerni sebi. Plakala sam. To je bila moja iskrena prva reakcija. Nije mi žao što sam to podijelila sa svijetom.“

Tačka ponosa

„Dok sam bila na poziciji izvršnog urednika u The New York Timesu, polovina uredničkih mjesta prvi put bila je u rukama žena – naravno, potpuno zasluženo. Ponosna sam zbog toga. Nekoliko puta sam morala to da objašnjavam muškarcima.“

Odbijanje

„Sjećam se da sam se osjećala utučeno u situacijama kada nisam uspijevala da dobijem posao koji sam željela. Nisam dobila posao pisca govora tadašnjeg državnog sekretara SAD, Sajrusa Vensa 1977, ni 1978. Ali, pazite šta želite. Nekada je dobro kada vas preskoče za neki posao, pošto vas možda čeka nešto bolje. Poslije toga, dobila sam posao u odjeljenju za izbore na kanalu NBC News.“

Podučavanje

„Predavala sam pet godina na univerzitetu Jejl dok sam radila u The New York Timesu. Pokušavala sam da naglasim studentima da je mnogo važnije usavršiti osnove vještine dobrog pričanja priče od biranja specijalnosti, kao što je pisanje bloga ili snimanje videa. Budite radoznali i nastojte da osjetite razliku između teme i priče. Izađite na teren, prisustvujte događajima i izvještavajte. Ako izbrusite ove vještine, bićete u prednosti – to su talenti koji se vrednuju. Trenutno ima previše ,novinarstva’ koje se zasniva na češljanju interneta i prerađivanju istih priča.“

Plata

„Moj savjet o tome kako da dobijete povišicu nije nešto što niste već čuli: postanite pregovarač koji ima samopouzdanja. To nije lako. Beskrajno se divim ženama koje su dobre u tome. Ženama je generalno teže da razgovaraju sa svojim šefovima o novcu. To je dio šireg sindroma, kao trebalo bi da budete srećne što uopšte imate posao. Šeril Sendberg u Facebooku briljantno je opisala ovaj fenomen u svojoj knjizi Lean In. Muškarci nikada ne pripisuju svoj uspjeh sreći, ali žene to često čine. Po mom iskustvu, muškarci češće od žena spominju novac, razgovaraju o tome i vrše pritisak, prije nego što prihvate unapređenje.“

Navijački odred

„Pomaže što smo moj muž i ja zajedno od druge godine na Harvardu. To što na svojoj strani imam njega, svoju djecu i sestru mnogo pomaže. Poslije otkaza, moja sestra me je pozvala da mi kaže da bi naš otac bio ponosan na mene tog jutra, podjednako kao i kada sam dobila posao. Takve stvari ti daju snagu da se ponovo podigneš.“

Povezivanje

„Dosta mladih saradnika jednostavno me je pitalo da se nađemo na kafi. Moguće je njegovati poslovnu mrežu na način koji nije pretjerano proračunat. Bilo mi je sasvim u redu kada neko kaže: ,Voljela/o bih da se nađemo na kafi i porazgovaramo o mojoj karijeri.’“

Seksizam na poslu

„Susretala sam se sa seksizmom još na početku karijere. Sjećam se pojedinih sastanaka na kojima smo razmatrali teme za priče i mnogo puta se dešavalo da iznesem neku ideju ili temu. A onda bi osoba koja vodi sastanak rekla: ,I kao što je Džeri rekao…’ I desilo bi se da je po njihovom pamćenju ideja potekla od muškog kolege. Nisam se bunila. Komentarisala sam to sa drugim koleginicama, što je na neki način bezbjednije i pomalo kukavički, ali je takođe i utješno i na neki način prija.“

Njen stav

„Ovo će sigurno zvučati nevjerovatno, ali nisam čitala ono što se pisalo o meni i mom otkazu u to vrijeme. Bio je to moj mehanizam za opstanak. Veliki broj mojih prijatelja bili su moji srednjovijekovni ,probači’ hrane. Oni su čitali i ako bi naišli na nešto što je trebalo da znam, rekli bi mi. Postoji jedna grupa ljudi koju volim, The Li.st, imejl grupa žena profesionalaca. Privukla sam njihovu pažnju. ,Listerke’ su me nazvale opakom, što je po njihovom mišljenju kul. A ja sam pomislila: ,Jesam!’ Ali znate šta, to umije da bude pomalo opasno.“

Revanš

„Poslije otkaza, odgledala sam sve utakmice Jenkisa. Otišla sam na par dnevnih utakmica, što ranije nikako ne bih mogla da izvedem. Ponovo sam pročitala nekoliko knjiga koje sam čitala u školi: To Kill A Mockingbird i All The King’s Men. Prija mi društvo mog psa Skauta. Bila sam u Grčkoj sa sestrom i obilazile smo muzeje u Atini, a onda smo samo sjedile na plaži na Mikonosu nedjelju dana i čitale i smijale se. Nisam morala da razmišljam o javljanju redakciji.“

Teške odluke

„Ponekad bi se desilo da CIA, ili direktor nacionalne obavještajne službe, ili NSA (National Security Agency), ili Bijela kuća, pozovu zbog neke priče. Onda zgazite na kočnicu, saslušate argumente i uvijek se svodi na pronalaženje ravnoteže: značaj informacije za javnost nasuprot tvrdnji da se na taj način ugrožava nacionalna bezbjednost. Vremenom, vlada je suviše često govorila The Timesu: ,Imaćete krv na svojim rukama ako objavite X’, i zbog te učestalosti, vlada je donekle izgubila kredibilitet. Ali uvijek saslušate i iskreno brinete.“

Slobodno vrijeme

„Sada imam vremena da pročitam cijelo štampano izdanje New York Timesa svakog dana. To je sjajno. Oduševljena sam. Još volim tu instituciju. I volim Girls. Iako mi se nekada nije sviđala (sezona 3). Marni se potpuno raspala kao lik, ali Alison Vilijams je dobra glumica.“

Više od posla

„Može da bude opasno ako definišete sebe kroz posao. Nedostaju mi kolege i ono što je činilo suštinu mog posla, ali ne nedostaje mi da kažem: ,Džil Abramson, izvršni urednik.’ Ispričali su mi da je jedan bivši izvršni urednik The New York Timesa, kada je saznao da neće više biti na toj poziciji, požurio da rezerviše sto u određenom restoranu jer se plašio da mu neće dati sto kada se pročuje da više nije na toj poziciji. Tako nešto nije na mojoj listi prioriteta!“

(Cosmopolitan.rs)