Kako nas molitva pročišćava, a da toga nismo ni svjesni?
Priča o dječaku koji je uporno učio molitve ali ništa nije pamtio i razočaran se pitao da li treba da prestane da se moli. Jedan starac mu je dao odgovor.
Bio jednom jedan mladić, koji je danima, nedjeljama i mjesecima učio molitve. Ali se u njegovoj glavi nije ništa zadržavalo. Sve je oticalo poput vode, ništa bitno nije ostajalo. Potpuno razočaran, riješio je da prestane da se moli. U to ču za jednog starca, velikog molitvenika koji se podvizavao u pustinji.
– No, dobro – pomisli mladić – posjetiću mudraca i pokušaću posljednji put da nađem odgovor na pitanje kako se treba moliti. Krenuo je na put, pronašao mudraca i upitao ga: – Veliki učitelju! Da li bi htio da me naučiš pravoj molitvi, da osjetim korist od toga?
Starac – podvižnik odgovori: – Vidiš li ono prljavo sito tamo? – Da! – odgovori mladić. – Uzmi ga i iz rijeke donesi vode u njemu.
Mladić je uzeo sito, otišao sto metara do rijeke i zagrabio sitom vodu. Čim je sito izvukao, sva voda je iscurila. Vratio se starcu sa praznim sitom. Kad ga je ugledao, starac mu je rekao da opet ide na rijeku i zahvati vode. Tako je mladić išao nekoliko puta.
Na kraju mu je dosadilo, pa je upitao starca: – Zašto me mučiš da radim besmisleni posao, kad voda u situ ne može da se nosi?
Starac mu je odgovorio: – Sine moj, isto je sa molitvom. Ti zaista nisi doneo ni jednu kap vode, ali je sito, koje je bilo prljavo, sada čisto. Tebi se samo čini da od molitve nemaš koristi i da u tebi ništa ne ostaje. Molitva te pročišćava, iako ti to ne osjećaš, isto kao što voda čisti ovo sito.
(Opanak.rs)
SABLIĆ: Bila sam u Banjaluci i zagledala ljude – jesu li glasali umjesto mene u Beogradu?
