Vijesti 16.05.2019.

Kakve promjene je predložio stručnjak za dualno obrazovanje

ČITANJE: 5 minuta

Banjaluka želi da smanji nedostatak radnika za oblasti drvne, metalske i tekstilne industrije, te iz obućarskog i IT sektora kroz dualno obrazovanje. Kad bi se pridržavali savjeta stručnjaka, za prvu ruku bi najbolje bilo da kroz pilot projekte preduzeća obučavaju kvalifikovane radnike.

Ova procjena je sadržana u izvještaju stručnjaka za dualno obrazovanje iz Švajcarska Filipa Rebera, koji je napravio procjenu stanja u ovoj oblasti u Banjaluci sa setom preporuka koje bi trebalo preduzeti.

Grad je krenuo u borbu protiv manjka kvalifikovanog kadra na tržištu rada u Banjaluci, a jedna od mjera je bilo i uključivanje Rebera, koji je izradio ovaj izvještaj. Njegove preporuke bi se kao svojevrsni pilot projekat trebale uključiti u novu djelatnost Radničkog univerziteta, koji uskoro treba postati Centar za obrazovanje odraslih, mjesto za obuku radnika za deficitarnih zanimanja. Dugoročna ambicija naručioca ovog izveštaja je da on bude dio reforme obrazovnog sistema u RS.

On je utvrdio da u svim privrednim oblastima nedostaju kvalifikovani radnici, a posebno savremeno strukovno obrazovanje i obuka i kvalifikovani mentori za praktičnu obuku. Prema Reberovom mišljenju, stanje u samim srednjim školama blago rečeno nije najbolje.

– I tehničke i strukovne škole i njihovo obrazovanje su zastarjeli. Nastavni planovi i programi, odnosno profili zanimanja, a posebno obrazovni sadržaji, najčešće nisu više savremeni i jedva da odgovaraju zahtjevima koje postavlja ambiciozna privreda orjentisana na budućnost. Posvuda nedostaju resursi, odgovarajuće zgrade i institucije, mašine, nastavna sredstva, znanje, IT, prostorije i slično. Nastavno osoblje se često trudi, ali njima većinom nedostaje poveznica s praktičnim radom koja je tako važna za uspješno strukovno obrazovanje i savremeno znanje koje zahtijeva privreda – precizirano je u izvještaju.

Navedeno je da u pravilu ne postoji poveznica između strukovnih škola i preduzeća.

– Mnogi učenici koji se obrazuju za određeno zanimanje nemaju priliku učestvovati u savremenoj praktičnoj obuci ili tu priliku imaju samo u maloj mjeri: strukovnim školama nedostaje oprema i znanje neophodno za to, a mnoga preduzeća, pored toga, nisu zainteresovana da nude obuku mladima. Isto tako nedostaju odgovarajući mentori za praktičnu obuku – naveo je Reber u svom izvještaju.

Smatra da bi se trebao promijeniti i način razmišljanja uz napomenu da je važno da se obrazovanje i obuka  shvati kao investicija u budućnost preduzeća i dio daljeg razvoja kvalitete rada i stručnog znanja, a da se učenici ne posmatraju tek kao jeftina radna snaga.

Dao je i kratkoročne i srednjoročne preporuke za djelovanje koje, između ostalog, predviđaju pilot projekte pojedinačnih preduzeća, da obuče vlastite kvalifikovane radnike.

Zatim slijedi evaluacija i restrukturiranje postojećih strukovnih škola, koordinacija između aktera u strukovnom obrazovanju, uspostavljanje stručnog tijela za strukovno obrazovanje i promovisanje te vrste obrazovanja.

Prema mišljenju Rebera, od prioritetnog značaja je da zainteresovana preduzeća sama obučavaju vlastite kvalifikovane radnike u okviru pilot projekata.

To, kako je naglasio, donosi brojne prednosti: moguće je sticati dragocjena iskustva i znanja, obučavaju se radnici i stiču kompetencije koje su zaista potrebne.

– To zahtijeva odgovarajuće mentore u praktičnoj obuci. Čak i ukoliko nijedna škola ne bude slijedila ovaj model, preduzeća koja učestvuju u pilot projektu će imati bolje obučene radnike i na taj način će moći povećati svoju konkurentnost – rečeno je u izvještaju.

Smatra da su ključni element za uspjeh tog modela mentori, koji sami prije toga moraju proći obuku.

– Oni moraju posjedovati jako dobro obrazovanje, a zatim i biti plaćeni na odgovarajući način. Obuku mogu vršiti strani stručnjaci na licu mjesta ili se ona može vršiti u odgovarajućim institucijama u Švajcarskoj ili u miješanom obliku. Zavisno od polazne situacije i intenziteta obuke mentora, za ovu fazu je neophodno predvidjeti vremenski okvir od godinu dana do dvije – precizirano je u izvještaju.

Prema mišljenju autora, za obuku mentora i prvih učenika neophodno je računati s periodom od tri do četiri godine.

– Čini se da je to dug vremenski period. Međutim, treba imati na umu da se učenici tokom faze obuke stalno poboljšavaju i da će na taj način pozitivni učinci u preduzećima biti brzo vidljivi – naveo je Reber i izvještaju.

Uprava  Radničkog univerziteta je nedavno ovaj izvještaj dostavila nadležnim ministarstvima, poslovnoj zajednici, predstavnicima sindikata, privrednoj komori, aktivu osnovnih i srednjih škola te ostalim relevantnim subjektima.

– Švajcarska je među vodećim zemljama kada govorimo o obrazovanju. Izvještaj je i više nego koristan dokument koji bi uveliko mogao da pomogne nosiocima reforme obrazovanja u RS – istakla je direktor Radničkog univerziteta Bosiljka Radić.

Sami ulažu u obuku

Saša Trivić iz Unije poslodavaca RS poručuje da poslodavci zadnjih 20 godina sami obučavaju svoje radnike.

– To mi silom prilika svi primjenjujemo – naveo je Trivić, dodavši da je od svojih 550 zaposlenih najveći dio morao obučiti.

Slaže se da je potrebna transformacija sistema obrazovanja u srednjim školama kod samih zanimanja.

– Uskoro bi trebala biti prezentacija aktivnosti koje su usmerene u tom pravcu koje je napravljeno u saradnji s resornim ministarstvom obrazovanja. Prvo se ide sa utvrđivanjem koja su to zanimanja, pa se ide u izradu nastavnih planova i programa, pa promjenom upisne politike, potom edukacijom profesora. Mi očekujemo da će taj osnovni dio odnosno plan za budućnost biti urađen u narednih godinu i po dana – naveo je Trivić.

Napomenuo je da se intenzivno i radi na povezivanju škola i poslodavaca po pitanju obavljanja prakse đaka.

Malo ko želi posao na kome će isprljati ruke

Filip Reber je u izvještaju naveo da strukovno obrazovanje „prilikom koje čovjek isprlja ruke“ u pravilu uživa jako mali ugled u društvu, odnosno jedva da uživa ikakav ugled.

– Onima koji se ne uspiju upisati na fakultet zapravo preostaje samo ova mogućnost. Zanati i strukovne djelatnosti su neatraktivni i zbog vrlo niskih plata (oko 200 evra mjesečno). Odabir strukovnog obrazovanja i iz drugih razloga nije tako omiljen: roditelji iz navedenih i subjektivno razumljivih razloga svoju djecu ne podstiču na to da odaberu ovakav put. Stoga nije ni začuđujuće da osnovne škole ne ukazuju na ovu mogućnost pri odabiru zanimanja ili ukazuju na nju u jako maloj mjeri – navedeno je u ovom izvještaju.

(Srpskainfo)