KAKVE UTAKMICE, TAKVI I PRENOSI Banjalučki sportski komentatori o svom poslu
Tek poneku utakmicu svjetskog prvenstva za košarkaše i obojkašice mogli smo da gledamo na programima televizijskih kuća iz Republike Srpske. Jedino što se u tom slučaju poredi jeste – kvalitet komentatora.
Sportski fanovi su navikli na komentatore po kojima su prepoznatljivi prenosi u Srbiji i u Hrvatskoj, dok je situacija u Srpskoj malo drugačija.
Rijetki su sportski novinari koji žele o ovome da govore, jer među komentatorima imaju mnogo kolega i ne žele da ih uvrijede. Novinar Goran Arbutina kaže da su nam komentatori još i dobri kakav nam je sport.
– Očekujemo dobre sportske komentatore, a nemamo prenose na televizijama. Javni servisi rijetko prenose takmičenja, utakmice, plej-ofove i u takvom poretku stvari je iluzorno očekivati da imamo dobre komentatore – istakao je Arbutina.
Svi očekuju, dodaje on, da komentatori u Srpskoj imaju sport u „malom prstu“ kao Slobodan Šarenac sa RTS-a ili dvojac sa Arene Edin Avdić i Nenad Kostić.
– Dok ne bude sporta, neće biti ni komentatora. Sporta nema ni na televiziji, a nema ga ni na terenima. Kako onda da očekujemo da bude i vrhunskih sportskih komentatora – kazao je Arbutina.
Sportski novinar „Elta“ televizije Dejan Kondić jedan je od onih koji će reći „o kolegama sve najbolje“. Kondić je svjestan situacije u sportu i dodaje da to definiše i kvalitet sportskih komentatora.
– Teško da komentatori mogu da se izdignu iznad sporta koji je tom nivou na kojem je kod nas. Kakav sport – takvi komentatori. To je, manje ili više, tako – smatra Kondić.
Urednik sportske rubrike u Nezavisnim novinama Goran Karać dodaje da su nam komentatori onakvi kakvi su nam i životni uslovi i da im se zbog toga ništa ne može zamjeriti. Komentatori u Srpskoj, dodaje on, imaju mnogo entuzijazma i želje da budu što bolji.
– Nije to nivo koji bismo svi željeli, ali su svake godine sve bolji. Kako kvalitet programa raste, tako se i oni poboljšavaju. Ni Mladen Delić nije sigurno bio toliko zanimljiv na početku karijere. Taj posao se godinama uči i stiče se iskustvo – kaže Karać.
Glavni urednik EuroBlica Siniša Trkulja radio je kao sportski novinar na RTRS-a od 1997. do 1999. godine. Za to vrijeme je, kako kaže, uradio preko stotinu prenosa uživo.
– Krajem devedesetih nije bilo čestito interneta. Na RTRS-u je tada postojao samo jedan priključak i on se koristio uglavnom za infotmativu. Sportski novinari i komentatori su se oslanjali na puko znanje. Danas imamo sve, pa se dešavaju lapsusi i greške – rekao je Trkulja.
Trkulja smatra da ima dobrih komentatora, ali ima i onih kojima treba obrazovanje. Većinu utakmica, pogotovo one koje idu uživo, komentatori prenose „ravnomjerno“, bez adrenalina. Kao da otaljavaju posao.
– Kod nekih je upitno i poznavanje materije, odnosno sportskog događaja kojeg prenose. Moj savjet mlađim kolegama je da ne žale vrijeme da se usavrše i obrazuju. Imao sam priliku da razgovaram sa Milojkom Pantićem, sa Zvonkom Mihajlovskim, sa Božom Sušecom. Od njih se dosta nauči. Uradio sam preko sto živih prenosa i nikada nisam opsovao – kaže Trkulja.
(Srpska Cafe)
