Kardinal u Vatikanu osuđen na pet i po godina zatvora zbog pronevjere

Vatikanski sud u subotu je osudio talijanskog kardinala Angela Becciua za nekoliko pronevjera novca i osudio ga na pet godina i šest mjeseci zatvora, javio je Associated Press.

Tužitelji su podigli gotovo 50 različitih optužbi za prijevaru, pronevjeru, pranje novca, korupciju, zlouporabu položaja i iznudu protiv Becciua i još devet osoba za niz navodnih financijskih zločina koji proizlaze iz ulaganja državnog tajništva od 350 milijuna eura u renoviranje i pretvaranje bivšeg Harrodovog skladišta u luksuzne stanove.

Tražili su zatvorske kazne od tri do 13 godina i odštetu veću od 400 milijuna eura kako bi pokušali povratiti procijenjenih 200 milijuna eura koje je Sveta Stolica izgubila u lošim poslovima, piše AP.

Tužitelji tvrde da su vatikanski monsinjori i posrednici uzeli od Svete Stolice desetke milijuna eura u naknadama i provizijama, a zatim iznudili od Svete Stolice 15 milijuna eura da prepuste kontrolu nad zgradom.

Becciu je najviši dužnosnik Crkve koji je ikada stajao pred vatikanskim kaznenim sudom.

Becciuov odvjetnik, Fabrizio Viglione, rekao je da poštuje kaznu, ali da će se žaliti.

Tužitelj Alessandro Diddi rekao je da je ishod “pokazao da smo bili u pravu”.

Devet drugih optuženika dobilo je kombinaciju osuđujućih i oslobađajućih presuda među gotovo 50 točaka optužbi podignutih protiv njih.

Samo je jedan optuženi, Becciuov bivši tajnik otac Mauro Carlino, oslobođen je svih optužbi.

Talijanski financijer Raffaele Mincione proglašen je krivim za pronevjeru i pranje novca i osuđen na istu kaznu kao Becciu.

Enrico Crasso, bankar koji je upravljao fondovima za vatikansko Državno tajništvo, osuđen je za pranje novca i osuđen na sedam godina.

Fabrizio Tirabassi, koji je radio u Tajništvu, osuđen je na sedam i pol godina.

Sud je naložio Becciu, Mincioneu, Tirabassiju i Crassu da Vatikanu vrate ukupno više od 100 milijuna eura.

Nicola Squillace, odvjetnica koja je radila i s Crassom i s Tirabassijem, uvjetno je osuđena na godinu i deset mjeseci.

Rene Bruelhart, švicarski odvjetnik i bivši predsjednik vatikanske Financijsko-obavještajne jedinice, te njen direktor, Talijan Tommaso Di Ruzza, osuđeni su za administrativni propust i naloženo im je platiti male novčane kazne.

Suđenje po starom vatikanskom zakoniku

Na početku rasprave, sudac Giuseppe Pignatone pohvalio je tužitelje i odvjetnike obrane za njihovu profesionalnost u, kako je priznao, “svakako neobičnom” suđenju za Vatikan u smislu njegove složenosti.

Naglasio je da je Tribunal pokušao, “unutar granica … zakonskog okvira na snazi” zajamčiti dovoljno prostora za obje strane da iznesu svoje slučajeve, a posebno obranu.

Tročlano sudsko vijeće zatim je prešlo na zatvorene konzultacije do kasno poslijepodnevnog čitanja presuda u preuređenoj sudnici u Vatikanskim muzejima, gdje su se dvije strane sporile dvije i pol godine oko detalja gubitničkog ulaganja u luksuznu nekretninu u Londonu, piše AP.

Kardinal Angelo Becciu, prvi kardinal pred vatikanskim kaznenim sudom, optužen je u svezi s pronevjerom novca. On je negirao bilo kakvu krivnju.

Becciu je prisustvovao gotovo svim od 86 saslušanja, tijekom kojih je saslušano 69 svjedoka, rekavši da je papa Franjo jasno želio da se suoči sa sudskom presudom nakon što ga je sam Franjo prinudio na ostavku i uklonio mu privilegije kao kardinala prije nego što je uopće optužen.

Suđenje je pokrenulo pitanja o vladavini prava u gradu državi i Franjinoj moći kao apsolutnog monarha, s obzirom na to da on ima vrhovnu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast te ju je izvršavao na načine za koje obrana tvrdi da je ugrozilo pošteno suđenje.

Odvjetnici obrane pohvalili su nepristranost suca Pignatonea i rekli da su bili u mogućnosti opsežno iznijeti svoje argumente. Ali žalili su se na to što su vatikanske zastarjele proceduralne norme dale tužiteljima golemu slobodu da uskrate dokaze i na drugi način gotovo neometano nastave svoju istragu, piše AP.

Suđenje je u početku viđeno kao znak financijskih reformi i spremnosti pape Franje da se obračuna s navodnim financijskim nedjelima u Vatikanu. Ali došlo je do nečeg poput reputacijskog bumeranga za Svetu Stolicu, s otkrićima osvete, špijunaže, pa čak i plaćanja otkupnine islamističkim militantima.

Državno tajništvo, na primjer, traži odštetu kako bi financiralo marketinšku kampanju kako bi pokušalo popraviti štetu reputaciji koju je, kako tvrdi, nanijela. Čak je i vatikanski odjel za komunikacije rekao da je samo suđenje bilo ” stres test” za pravni sustav.

Kupovina zgrade u Londonu

Veći dio londonskog slučaja počivao je na prijenosu imovine s jednog londonskog brokera na drugog krajem 2018. Tužitelji tvrde da je drugi broker, Gianluigi Torzi, prevario Vatikan manevrirajući kako bi osigurao potpunu kontrolu nad zgradom koje se odrekao tek kada mu je Vatikan isplatio 15 milijuna eura, piše AP.

Za vatikanske tužitelje to je predstavljalo iznudu. Za obranu – i britanskog suca koji je odbio zahtjeve Vatikana da zaplijeni Torzijevu imovinu – to je bio sporazumni izlazak iz pravno obvezujućeg ugovora.

Dvojica bivših upravitelja vatikanske financijske agencije, Rene Bruelhart i Tommaso Di Ruzza, optuženi su za zloporabu položaja jer nisu blokirali isplatu Torziju i što sve nisu prijavili vatikanskim tužiteljima.

Ali u svjedočenju koje je papu Franju dovelo u središte suđenja, tvrdili su da ih je sam Franjo zamolio da pomognu državnom tajništvu preuzeti kontrolu nad imovinom od Torzija nakon što je Vatikan shvatio da zapravo nije vlasnik zgrade.

Citirali su pisano svjedočenje vatikanskog šefa osoblja, monsinjora Edgara Pena Parra, koji je rekao da su vatikanski odvjetnici savjetovali da se ne tuži Torzi jer je njihov slučaj bio tako slab. Vatikan je odlučio pregovarati o isplati s Torzijem jer se ta opcija smatrala najboljom u smislu troškova, rizika i ishoda, piše AP.

“Također se činilo da je potpuno usklađeno s voljom nadređenog”, rekao je, misleći na papu Franju, za kojeg je rekao da želi “okrenuti stranicu i početi ispočetka”.

Izvorna londonska istraga iznjedrila je dvije druge tangente koje su uključivale glavnog optuženika, Becciua, nekada jednog od Franjinih glavnih savjetnika, a koji je i sam smatran papinskim kandidatom.

Oslobađanje taoca

Tužitelji su optužili Becciua i za pronevjeru jer je poslao 125.000 eura vatikanskog novca dobrotvornoj organizaciji na Sardiniji koju vodi njegov brat. Becciu je tvrdio da je mjesni biskup tražio novac za izgradnju pekare za zapošljavanje mladih u opasnosti i da je novac ostao u biskupijskoj blagajni, piše AP.

Becciu je također optužen da je platio ženi sa Sardinije, Ceciliji Marogni, za njezine obavještajne usluge. Tužitelji su ušli u trag oko 575.000 eura u elektronskim transferima iz Vatikana slovenskoj lažnoj tvrtki u vlasništvu Marogne i rekli da je ona taj novac koristila za kupnju luksuzne robe i financiranje odmora.

Becciu je rekao da je mislio da će se tim novcem platiti britanskoj zaštitarskoj tvrtki da pregovara o oslobađanju Glorije Narvaez, kolumbijske časne sestre koju su islamistički militanti uzeli kao taoca u Maliju 2017. godine, piše AP.

Rekao je da je papa Franjo odobrio do milijun eura za oslobađanje časne sestre, što je zapanjujuće priznanje da je Vatikan bio voljan platiti otkupninu militantima povezanima s Al-Qaidom. Marogna, kojoj se također sudi, negirala je krivnju.