Kestenburg: Porodica kao posljednje utočište u savremenom društvu
Zanimljivi pozorišni pogledi na svijet i društvo u kojem živimo obilježili su drugi dan Međunarodnog festivala studentskih pozorišta “Kestenburg” u Banjaluci.
Punim plućima i dalje “dišu” sve pozorišne scene, a publika je imala priliku da pogleda komad “Egzistencija” Edvarda Bonda u izvođenju ansambla AKUD “Branko Krsmanović” iz Beograda na sceni Banjalučkog studentskog pozorišta u dva termina.
Glumac Milan Pelivanović govorio je o teškom stanju u kojem se nalazio njihov teatar, pa im, kako kaže, iz tih razloga imponuje kada im stižu pozivi na festivale i kada ljudi primijete njihov kvalitet koji nastaje u jako lošim uslovima. Podsjetio je i na zanimljiv događaj koji je nedavno obilježio igranje ovog komada koji govori o nasilju u Beogradu.
Kako se u komadu koristi i oružje, a prostor udruženja smješten je stambenoj zgradi, neko od komšija prijavio je ubistvo, na šta je naravno, reagovala i policija.
– Glumci su čuli buku i videli Filipa kako iskače iz publike i dovikuje: “Napolje! Predstava je u toku!”, ali u prvi mah nisu mogli da shvate šta je u pitanju. Pomislili su da možda neki pijani momci prave problem. Jedan glumac počeo je sve “jače” da igra ne bi li ih nadglasao – priča on.
Ipak, sve im je postalo kristalno jasno kada se iza zavjese pojavilo policijsko oružje.
– Drugi glumac, koji je u tom trenutku izleteo “sav krvav” na scenu, primetio je da se zavesa pored njega pomera, a iza nje se nalazio policajac koji je držao pištolj uperen u njegovom pravcu. Na sekund se zaledio, ali je odmah potom nastavio da igra kao pravi profesionalac – prisjeća se Pelivanović.
U Narodnom pozorištu RS izveden je komad “Posljednja porodica” Teatra Fedra iz Bugojna, čiji je autor i reditelj Vahid Duraković.
Govoreći o nastanku teksta Duraković je objasnio da većina djela nastaje na osnovu nekih društvenih problema i potreba pojedinaca ili grupe da iznesu svoj stav.
– Mislim da potrošačko društvo u kojem živimo vrši stalni atak na čovjeka i njegove osnovne vrijednosti. Dobra baza bila mi je porodica, kao neko posljednje utočište gdje ljudi pokušavaju da se sačuvaju. Pokušali smo da ukažemo na savremene probleme i na to kako čovjek može da sačuva moralnu vrijednost – istakao je on.
Na “Kestenburgu” uživa i ekipa koja je stigla iz Novog Sada, Pozorište Promene. Oni su na sceni Dječijeg pozorišta RS izveli autorski rad glumca Nikole Živanovića “Eling i Klej Bjarne” po pripovijetkama Ingvara Ambjernsena u adaptaciji Sajmona Benta.
“Atelje 14” Banjaluka
Mladi banjalučki glumci koji su osnovali Omladinsko amatersko pozorište “Atelje 14” na sceni Dječijeg pozorišta RS izveli komad “Zauvijek i dan duže”.
Glumac ovog teatra Miloš Kovačević ispričao je da komad u fokus stavlja stradanje porodice kao stuba društva sa početkom Prvog svjetskog rata.
– Nakon što sve muške glave odlaze u rat, porodica ostaje prepuštena ženama koje, iako ne mogu da nađu zajednički jezik po brojnim pitanjima, bivaju prinuđene da zajedničkim snagama očuvaju porodicu – kazao je Kovačević.
(Glas)
