Kineska ekonomija u problemima, predviđanja ne idu na ruku Pekingu

Kada je predsjednik Kine Si Đinping došao na vlast prije deset godina, Kina je upravo pretekla Japan i postala druga najveća svjetska ekonomija, međutim, trenutna predviđanja ne idu na ruku Pekingu.

Od tada je rastao fenomenalnim tempom. Sa prosječnom godišnjom stopom rasta od 6,7 posto od 2012. godine, Kina je doživjela jednu od najbržih održivih ekspanzija za veliku ekonomiju u istoriji. U 2021, njen BDP je dostigao skoro 18 triliona dolara , što čini 18,4 posto globalne ekonomije, prema podacima Svjetske banke.

Brzi tehnološki napredak Kine takođe je učinio strateškom prijetnjom Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima. Neprekidno potiskuje američke rivale sa dugogodišnjih vodećih pozicija u sektorima u rasponu od 5G tehnologije do vještačke inteligencije.

Donedavno su neki ekonomisti predviđali da će Kina postati najveća svjetska ekonomija do 2030. godine, srušivši SAD. Sada situacija izgleda mnogo manje drugačije.

Dok se Si priprema za svoju drugu deceniju na vlasti, suočava se sa sve većim ekonomskim izazovima, uključujući nesretnu srednju klasu. Ako ne bude u stanju da vrati ekonomiju na pravi put, Kina se suočava sa usporavanjem inovacija i produktivnosti, zajedno sa rastućim društvenim nezadovoljstvom.

“Kina je 30 godina bila na putu koji je ljudima davao veliku nadu”, rekao je Doug Guthrie, direktor Kineskih inicijativa na Thunderbird školi za globalni menadžment Univerziteta Arizona, dodajući da je zemlja “trenutno u velikoj nevolji”.

Ekonomsko usporavanje

Dok je Si jedan od najmoćnijih lidera koje su Kina i njena vladajuća Komunistička partija vidjeli, neki stručnjaci kažu da on ne može pripisati zasluge za zapanjujući napredak zemlje.

“Sijevo vodstvo nije uzrok kineskog ekonomskog uspona”, rekla je Sonja Opper, profesorica na Univerzitetu Bocconi u Italiji koja proučava kinesku ekonomiju.

“Si je bio u mogućnosti da iskoristi tekući preduzetnički pokret i brzi razvoj privatnog sektora ekonomije koji su prethodni lideri pokrenuli”, dodala je ona.

Umjesto toga, posljednjih godina Sijeva politika je izazvala velike glavobolje u Kini, prenosi Kliks.

Opsežni udar Pekinga na privatni sektor u zemlji, koji je počeo krajem 2020., i njegova nepokolebljiva posvećenost politici nultog Covid-a, teško su pogodili ekonomiju i tržište rada.

“Ako ništa drugo, Sijevo vodstvo je možda usporilo dinamiku rasta zemlje”, rekao je Opper.

Više od triliona dolara izbrisano je sa tržišne vrijednosti Alibabe i Tencenta, krunskih dragulja kineske tehnološke industrije, u posljednje dvije godine. Rast prodaje u sektoru je usporen, a desetine hiljada zaposlenih je otpušteno, što je dovelo do rekordne nezaposlenosti mladih.

Imovinski sektor je takođe oslabio, pogodivši neke od najvećih investitora u zemlji. Kolaps nekretnina, koje čine čak 30 posto BDP-a, izazvao je široko rasprostranjeno i rijetko neslaganje među srednjom klasom.

Hiljade nezadovoljnih kupaca kuća odbilo je da otplati svoje hipoteke na projekte koji su u zastoju, podstičući strah od sistemskih finansijskih rizika i prisiljavajući vlasti da vrše pritisak na banke i investitore da smire nemire. To nije bila jedina demonstracija nezadovoljstva ove godine.

U julu su kineske vlasti nasilno rastjerale miran protest stotina štediša, koji su tražili povrat svoje životne ušteđevine od ruralnih banaka koje su zamrznule milione dolara vrijedne depozite. Bankarski skandal ne samo da je ugrozio egzistenciju stotina hiljada klijenata, već je ukazao i na pogoršanje finansijskog zdravlja manjih kineskih banaka.

“Mnogi ljudi iz srednje klase razočarani su nedavnim ekonomskim učinkom i razočarani Sijevom vladavinom”, rekao je David Dollar, viši saradnik u Kineskom centru John L. Thornton pri Institutu Brookings.

Prema analitičarima, ranjivosti u finansijskom sistemu rezultat su nesputane ekspanzije dugova u prethodnoj deceniji, a model se mora promijeniti.

“Rast Kine tokom Xijeve decenije na vlasti može se pripisati uglavnom opštem ekonomskom pristupu koji su usvojili njegovi prethodnici, a koji se fokusirao na brzu ekspanziju kroz investicije, proizvodnju i trgovinu”, rekao je Neil Thomas, viši analitičar za Kinu i severoistočnu Aziju u Eurasia Group .

“Ali ovaj model je dostigao tačku značajnog smanjenja prinosa i povećavao je ekonomsku nejednakost, finansijski dug i štetu po životnu sredinu”, dodao je on.

Potreban je novi model

Dok Si pokušava promijeniti taj model, on to ne čini na pravi način, kažu stručnjaci, i rizikuje budućnost kineskog poslovanja strožom državnom kontrolom.

Šezdesetdevetogodišnji vođa pokrenuo je akciju kako bi obuzdao “neuredne” privatne poslove koji su postajali previše moćni. Takođe želi da preraspodijeli bogatstvo u društvu, u okviru svog cilja “zajedničkog prosperiteta”.

Si se nada “novom normalnom”, gdje će potrošnja i usluge postati važniji pokretači ekspanzije od investicija i izvoza.

Ali, do sada su ove mjere gurnule kinesku ekonomiju u jednu od njenih najgorih ekonomskih kriza u posljednje četiri decenije.

Međunarodni monetarni fond je nedavno smanjio prognozu rasta Kine na 3,2 posto ove godine, što predstavlja naglo usporavanje sa 8,1 posto u 2021. To bi bila druga najniža stopa rasta u zemlji u 46 godina, bolja samo od 2020. kada je početna epidemija korona virusa pogodila ekonomiju.

Pod Sijem, Kina ne samo da je postala izolovanija, već je pogoršala odnose sa SAD-om. Njegovo odbijanje da osudi invaziju Moskve na Ukrajinu i loši odnosi s Tajvanom, moglo bi još više udaljiti zemlju od Washingtona i njegovih saveznika.

Koje su opcije?

Analitičari kažu da trenutni problemi još ne predstavljaju veliku prijetnju Xijevoj vladavini. Očekuje se da će osigurati treći mandat bez presedana na Kongresu Komunističke partije koji počinje u nedjelju. Prioriteti predstavljeni na kongresu takođe će odrediti putanju Kine za narednih pet godina ili čak duže.

“Vjerovatno bi bila potrebna ekonomska katastrofa razmjera Velike depresije da bi se stvorio nivo društvenog nezadovoljstva i narodnih protesta koji bi mogli predstavljati prijetnju vladavini Komunističke partije”, rekao je Thomas iz grupe Eurasia.

“Štaviše, rast nije jedini izvor legitimiteta i podrške Komunističkoj partiji”, rekao je te dodao da se Peking oslanja i na nacionalni sentiment.

Ali da bi Kinu vratio visokom rastu i inovacijama, Xi će možda morati da vrati tržišno orijentisane reforme.

“Da je pametan, brzo bi liberalizirao stvari u svom trećem mandatu”, rekao je Guthrie.

(N.S)