Ključne tačke “tajnog” dogovora entitetskih premijera u Banjaluci
Na sastanku premijera Republike Srpske Željke Cvijanović sa premijerom FBiH Fadilom Novalićem i predsjedavajućim Savjeta ministara BiH Denisom Zvizdićem, koji je juče održan u Banjoj Luci, definisana je zajednička platforma za pregovore BiH s predstavnicima MMF-a i Svjetske banke koji će biti održani u Vašingtonu sljedeće sedmice.
Međunarodni monetarni fond spreman je odobriti BiH novi, povoljni kredit u iznosu od oko 900 miliona KM, ali zauzvrat traži provođenje bolnih reformi i rigoroznih mjera štednje, prenosi Slobodna Bosna.
Prvi put nakon rata, BiH s Međunarodnim monetarnim fondom neće pregovarati o tzv. stand by aranžmanu, kao što je to činila do sada u tri navrata. Ovoga puta BiH je zainteresovana za kreditni aranžman pod EFF uslovima, koji su neuporedivo povoljniji od uslova stand by aranžmana, ali podrazumijevaju provođenje dubokih, strukturnih reformi.
Extended Fund Facility (EFF) ili u slobodnom prevodu dugoročni fond stabilnosti poseban je aranžman koji spada u red najpovoljnijih kreditnih ugovora neke države s MMF-om, no odobrava se samo onim državama koje su spremne provesti duboke strukturne reforme i otkloniti uzroke fiskalne nestabilnosti.
Prethodne vlasti u BiH na to nikada ranije nisu bile spremne: radije su se odlučivale za „lakši“ stand by aranžman, koji MMF odobrava brže i ne traži neke posebne strukturne reforme. Novac od stand by aranžmana uglavnom služi za kratkoročno krpljenje budžetskih rupa pa ga ekonomisti slikovito opisuju kao uzimanje analgetika kod zubobolje: tableta će kratkoročno otkloniti bol, ali problem se dugoročno može riješiti samo popravkom zuba.
KREDIT POVOLJAN, USLOVI TEŠKI
Baš zbog činjenice da se odobrava pod najtežim uslovima, kreditni aranžman EFF ujedno je i najpovoljniji kredit koji neka država može zaključiti s MMF-om. Odobrava se na duži vremenski period, s dvije do tri godine grace perioda i s kamatom koja je višestruko niža od kamata kod stand by kredita.
Novi kredit MMF-a, pod EFF uslovima, bio bi odobren po izrazito niskim kamatama od svega 0,2 posto na godišnjem nivou, uz grace period od pet godina i isplatni rok od 12 godina. Podsjećamo, uslovi stand by aranžmana su neuporedovo nepovoljniji: kamate su u pravilu 1,7 posto, dok je otplatni rok puno kraći (3 do 5 godina) i ne uključuje grace period.
No, odobrava se državama čija vlast neće samo piti tablete protiv bolova nego je spremna liječiti bolest.
U konkretnom slučaju, aktuelna vlast u BiH u suradnji s ekonomistima MMF-a, identifikovala je 24 socijalno-ekonomske „bolesti“ koje namjerava liječiti u narednih nekoliko godina za vrijeme trajanja EFF aranžmana.
Konačni spisak očekivanih reformi definitivno je dogovoren juče, na sastanku u Banjoj Luci. U najkraćem, BiH od MMF traži kredit u iznosu od oko 900 miliona KM, koji bi se realizovao tokom tri naredne godine, a zauzvrat je spremna poduzeti 24 reforme kako bi trajno otklonila uzroke stalnog budžetskog deficita.
KRESANJE JAVNE POTROŠNJE
Jedna od mjera koja će sasvim sigurno izazvati najviše komentara, pa i otpora, tiče se administrativnog aparata države. Tokom naredne tri godine, za vrijeme trajanja EFF aranžmana, plate administrativnim radnicima na svim nivoima vlasti ostaće zamrznute na sadašnjem nivou, pri čemu će se uvesti i potpuna zabrana novog zapošljavanja administrativnih radnika.
To znači da će se upražnjena radna mjesta, nastala odlaskom radnika u penziju ili na bilo koji drugi način, popunjavati preraspodjelom poslova između postojećih radnika, s krajnjim ciljem da se broj administrativnih radnika smanji za oko 10 posto.
Predviđene su i ozbiljne poreske reforme koje će takođe izazvati burne polemike. Pored ostalog, promijeniće se i porez na plate i to na način da će se uvesti diferencirana poreska stopa, pri čemu će se oporezivati i topli obrok. Vlada Federacije BiH već je izlazila s nekoliko prijedloga, ali ta se oblast mora urediti posebnim zakonom u 2016. godini.
Takođe je predviđeno da entitetske vlade okončaju proces privatizacije kapitala u preduzećima u kojima imaju manjinski ili većinski vlasnički udio. To se prije svega odnosi na preduzeća koja hronično posluju s gubitkom a održavaju se u životu zahvaljujući stalnim finansijskim injekcijama iz budžeta. Takva preduzeća, a ima ih oko 40 u oba entiteta, moraju se restruktuirati ili likvidirati u naredne tri godine, pri čemu bi se socijalno zbrinjavanje otpuštenih radnika rješavalo iz kredita MMF-a.
Izvan procesa privatizacije ostaće samo kompanije od strateškog, nacionalnog interesa, poput namjenske industrije i elektroenergetskog sektora, dok će se sve ostale kompanije u vlasništvu države prodati privatnim investitorima.
Takođe je predviđena i opsežna reforma radno-pravnog zakonodavstva, koja je većim dijelom već okončana u oba entiteta usvajanjem novog Zakona o radu u skladu s međunarodnim standardima.
