Vijesti 17.04.2016.

Kmećani kod Banjaluke: Školi koju je pohađao Petar Kočić prijeti zatvaranje

ČITANJE: 5 minuta
kmecani skola
Škola u Kmećanima, kod Banjaluke, koju trenutno pohađaju samo četiri učenika i koja je nikla iz temelja manastirske škole manastira Gomionica u 19. vijeku, a čiji je učenik nekad bio slavni pisac Petar Kočić, bori se za opstanak, jer trenutno u nju nije upisan nijedan đak prvak.

Na 42 kilometra sjeverozapadno od Banjaluke, okružena predivnom prirodom i duhovnim mirom manastira Gomionica, smještena je područna škola “Mladen Stojanović”.

U dobra vremena škola je brojala nekoliko stotina učenika u jednoj školskoj godini, a danas zbog manjeg broja upisanih đaka oko škole se može čuti samo glas učiteljice Željke Rusman koja doziva Tatjanu Stojaković i Nemanju Batara, učenike prvog i drugog razreda, te Stefana Zeljkovića i Danijela Zeljkovića, učenike četvrtog i petog razreda, da se s odmora vrate u učionicu.

Posljednjih deset godina, zbog malog broja upisanih prvačića, ova obrazovana ustanova svake školske godine bori se za opstanak. Da se škola sa takvom istorijom ne bi ugasila, rukovodstvo ove obrazovne ustanove, roditelji školaraca, mjesna zajednica Kmećani i manastir Gomionica, bore se da do toga ne dođe, iako su svjesni da bi to jednog dana moglo da se dogodi. Time bi ovo mjesto moglo da izgubi mnogo, da utihne bez graje učenika.

“Problem sa područnom školom “Mladen Stojanović” u Kmećanima nije nastao juče, posljednjih desetak godina broj upisanih učenika u prve razrede je u opadanju. Broj učenika se maksimalno kretao do deset, a u posljednjih deset godina svake godine taj broj se smanjivao za jedan do dva đaka. Prema informacijama koje trenutno imamo za sljedeću školsku godinu, nećemo imati upisanog niti jedan učenik u prvi razred”, rekao je Nenad Mihajlović, direktor centralne Osnovne škole “Mladen Stojanović” u Bronzanom Majdanu.

Ima li nade

Ako se za tri do četiri godine ne upiše veći broju učenika prvačića, škola će se sama od sebe zatvoriti.

“Svim silama nastojimo da škola u Kmećanima opstane i pored malog broja učenika. Ne možemo dozvoliti da mali đaci putuju tako daleko do centralne škole, koja je udaljena 12 kilometra od njihovih domova. Pošto se radi o učenicima nižih razreda, u slučaju da se zatvori područna škola u Kmećanima, djeca bi do centralne škole morala putovati dugo”, govori Mihajlović.

Kako bi na vrijeme stizali na nastavu, morali bi maleni đaci ustajati rano.

“Nastava bi im se završavala u 11 časova. Kako u to vrijeme nemaju autobus nakon završetka nastave, morali bi u školi provesti još dva dodatna sata, jer im sljedeći autobus prema kućama polazi tek u 13 časova”, naveo je Mihajlović.

Opadanje nataliteta je jedan od glavnih faktora koji prijeti da škola jednog dana dobije katanac na vratima.

“Oni mještani koji su planirali da odu iz Kmećana, već su otišli. U selu nema mnogo mladih ljudi, oni koji su ostali ne stupaju u bračne zajednice. Područje je veoma raštrkano i ekonomski nerazvijeno, to je jedan od glavnih razlog što su ljudi napustili kraj i djeci potražili bolju budućnost i školovanje bliže centralnoj školi”, rekao je Rade Kozomora, predsjednik Savjeta MZ Kmećani.

Učiteljica Željka Rusman, koja radi punih devet godina u školi, kazala je da će ova obrazovna ustanova u narednoj školskoj godini, ako se ne bude upisao niti jedan prvačić, spasti na tri učenika.

“Ove godine zasad nemamo nijednog upisnog učenika u prvi razreda. Jedan učenik ove godine završava peti razred, školovanje će nastaviti u centralnoj školi u Bronzanom Majdanu. Postojanje škole u životu jednog sela mnogo znači, naša područna škola iz mnogo razloga treba da nastavi dalji rad, prije svega zato što se radi o učenicima manjeg uzrasta, koji bi u protivnom trebalo da putuju do centralne škole, koja je udaljena 12 kilometara”, kazala je Rusmanova.

Odrastanje u prirodi

Život ove škole prožet je sa suživotom manastira Gomionica i predivnom prirodom, a ta produhovljena sprega vidi se na učenicima koji je pohađaju i koji su je pohađali.

“Djeca su divna, prije svega zdrava djeca, za ovih devet godina od kada radim u ovoj područnoj ustanovi, nikada mi se nije desilo da jedno dijete izvan škole izbiva duže od jednog do dva dana. To obično bude sa djecom iz gradskih škola. S obzirom na to da đaci idu i kad je nevrijeme do škole, kisnu i hodaju po snijegu i do tri kilometra, djeca su čeličnog zdravlja, razigrana i odrasla u prirodi. Znam koliko ova škola znači svakom učenikua”, rekla je Rusmanova.

Dok gradske škole organizuju izlete učenika u prirodu, đacima područne škole u Kmećanima nastava je svaki dan u prirodi. Danijel Zeljković, učenik, nakon završetka petog razreda dalje školovanje će nastaviti u centralnoj školi u Bronzanom Majdanu.

“Još malo pa ću završiti peti razred, teško će mi se biti oprostiti od mlađih drugara i naše učiteljice. Ovdje mi je lijepo, učiteljica nas često izvodi u prirodu kako bismo se igrali. Kada se završi škola i čuje zvono, moji drugari i ja ne idemo odmah kućama, jer volimo da ostanemo sa učiteljicom, plešemo i igramo se u prirodi. Moji drugari su predivni, pored toga što dijelimo školske klupe, Tatjana, Nemanja, Stefan i ja idemo zajedno i kućama”, ispričao nam je Danijel.

Jeromonah Metodije Kragulj, iguman manastira Gomionica, istakao je da je školu u Kmećanima jedno vrijeme pohađao i Petar Kočić. Djece je bilo mnogo, nekada i više od 200 učenika u jednoj školskoj godini, a danas školi prijeti zatvaranje.

“Svjesni smo i mi da za koju godinu neće biti uopšte đaka, a voljni smo da se ona sačuva kao škola”, rekao je iguman.

(Nezavisne novine)