KNJIGA AFORIZAMA DINKA OSMANČEVIĆA: Prizemni humor ne može biti zamjena za satiru

“Veliki prasak” naziv je prve zbirke aforizama Dinka Osmančevića iz Banjaluke, koja se u izdanju beogradske “Alme” pojavila neposredno pred nedavno završeni 64. Međunarodni sajam knjige u Beogradu.

Kako je Osmančević objavljivao u mnogim dnevnim listovima, književnim časopisima i na internet portalima u godinama iza nas, radi se o knjizi koju je čitalačka javnost dugo i sa nestrpljenjem čekala.

Simbolično, knjigu otvaraju dva aforizma: “U početku su vladali mir i harmonija, onda se desio Veliki prasak!” i “Šestog dana Bog je stvorio čovjeka. Svakom se desi loš dan”, a zatvaraju “Za hranu ne brinite, reče mi Pitija, kad udare Amer i Rus jedan na drugoga, nicaće pečurke kao poslije kiše” i “Ja sam lijep, pametan, veoma bogat, i ono najvažnije, nisam oženjen. Sve dok se ne odjavim sa Facebooka”. Kao što se može pretpostaviti iz navedenog, Osmančević se u knjizi bavi uvijek aktuelnim problemima malog čovjeka i njegovog ega “od postanka do danas”. Tu je, razumije se, i satira koja oslikava trenutni politički trenutak. Više detalja o svojoj prvoj knjizi Osmančević je otkrio u intervjuu za “Nezavisne”.

Vaša prva knjiga aforizama konačno je u rukama čitalaca. Zbog čega je ova knjiga čekala toliko dugo na objavu?

Kada smo nas dvojica, prije gotovo pet godina razgovarali na tu temu, spomenuo sam da tražim sponzora, odnosno da bih i ja htio biti sponzoruša. Kako ipak ne posjedujem potrebne atribute, morao sam sačekati da neko prepozna moj rad. I kao što nije rijedak slučaj za autore iz BiH (oba entiteta), i moj izdavač je iz Srbije. Beogradska “Alma” je ugledan izdavač u svijetu satire, a moja knjiga je izdata upravo za beogradski sajam.

Naziv knjige “Veliki prasak” asocira i na naučnofantastično štivo, a poznato je da se bavite i ovom književnom formom. Da li je naslovu Vaše prve knjige aforizama “kumovala”, između ostalog, i naučna fantastika?

Mnogi moji prijatelji, a i sam urednik izdanja Đorđe Otašević, rekli su mi da se iz naslova, a i sa korica vidi da volim naučnu fantastiku. Pa ipak, naslov knjige dolazi od uvodnog, kosmogonijskog aforizama. (“U početku su vladali mir i harmonija, onda se desio Veliki prasak.”)

Kakva je moć satire danas i ovdje?

Nažalost, uprkos odličnim satiričarima i aforističarima na ovim prostorima, učinak satire liči na napade dosadnih komaraca tokom ljetnih večeri.

Satiričari i aforističari saglasni su s tim da je balkansko tlo najpogodnije za njihov poziv. Ipak, čini se da je političke satire u medijima veoma malo. Ovdje mislim na sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Srbije. Da li ste saglasni sa mnom i, ako jeste, zbog čega mislite da je tako?

Srbija ima dugu tradiciju satire, od Domanovića, Nušića, preko plejade vrsnih satiričara i aforističara u jugoslavenskom periodu, pa sve do sadašnjih dana. U Srbiji je oduvijek bilo prostora za satiru, kako u štampanim, tako i u elektronskim medijima. Sa druge strane, satira nije uspjela naći svoje mjesto u medijima drugih zemljama bivše Jugoslavije. Jedini svijetao primjer je splitski “Feral tribjun”, koji je devedesetih godina prošlog vijeka uspijevao na duhovit način da razotkrije devijantne pojave u društvu, pa čak i oštrom žaokom ubode nedodirljive. Ali su se neki postarali da “Feral” visokim finansijskim kaznama trajno ućutkaju. Kod nas se primjenjuje pravilo da je marginalizacija satire najbolja cenzura. U zamjenu za satiru poturaju se prizemni humor i rijaliti šou programi kao zabava miliona.

Pišete razne književne forme. Koja je najzahtjevnija?

Aforizam je, što bi jednom prilikom rekao Milić Vukašinović za pjesme, trenutak Božjeg nadahnuća. Kod aforizma jednom rečenicom ponekad treba ispričati i roman. Snažno, precizno, na malom prostoru, uz stalno prisutnu žaoku. Kod priča, pored potrebnog talenta, potrebno je izoštriti zanatsko znanje da bi se priča postepeno razvijala i uobličavala. Svaka forma ima svoje izazove i zahtjevna je na svoj način. Ali kad čovjek nešto voli, onda je sve to i veliko zadovoljstvo.

Za “Nezavisne novine” pišete aforizme, kolumne i sastavljate ukrštenice. U ukrštenicama čitaoci uvijek nailaze na neko ovdašnje ime iz svijeta umjetnosti i sporta. Da li ovim nastojite ispraviti nepravdu koja kaže da smo poznati samo po političarima i starletama?

Po političarima i starletama jedino smo poznati kod kuće. U svijetu smo poznati po Novaku Đokoviću, Luki Modriću, Jusufu Nurkiću, Marini Abramović, Stefanu Milenkoviću, Ivani Španović, Sandri Perković, Maksimu Mrvici, Ivi Pogoreliću, Amelu Tuki, Larisi Cerić, Danisu Tanoviću, da ne nabrajamo dalje. Za dvadesetak godina političari i starlete će otići u zaborav, a umjetnici i sportisti i dalje će da budu ambasadori svojih zemalja. Red je podržati ih i na ovaj način, pogotovo one koji su tek krenuli tim putem.

(Nezavisne)