Ko je Damir Arnaut, ekspert opšte prakse u Parlamentu BiH?
Ni Republika Srpska, naravno, ne oskudijeva u „preletačkim“ biografijama na političkoj sceni, ali, kameleoni i demagozi poput Damira Arnauta zaista nemaju dostojnu konkurenciju u oba entiteta Bosne i Hercegovine. Već deceniju i po, Arnaut se strpljivo kreće po dva kolosijeka. Kada su kamere uključene, on je glavni populista među poslanicima u Predstavničkom domu Parlamentarne supštine BiH. Čim nije izložen svjetlima pozornice, postaje beskrupulozni karijerista.
Ovakva biografija nije slučajna, jer famozni Damir dolazi iz vjerovatno jedine porodice u BiH koja je imala, ako se računa i on, čak pet visokopoziciranih ili bar solidno uhlebljenih osoba u zajedničkim institucijama BiH. Otac Boriša bio je šef Odsjeka za vizno-pasoške poslove u Ministarstvu spoljnih poslova BiH, a zatim i ambasador u Srbiji. Majka Mirsada radila je kao prvi sekretar u Ambasadi BiH u SAD. Stric Srđan bio je sekretar u Predsjedništvu BiH, šef kabineta ministra civilnih poslova BiH, te zamjenik ministra pravde BiH. Konačno, tu je i Srđanova kćerka Sonja, koja je dogurala „samo“ do pozicije stručnog savjetnika Ustavno-pravne komisije Doma naroda Parlamenta BiH.
Kada je riječ o Damiru Arnautu, on pripada ne baš brojnoj, ali veoma živopisnoj kategoriji ovdašnjih političara koji su preskočili sve faze postepenog napredovanja u toj profesiji. Do privilegovanog statusa došli su zahvaljujući teško provjerljivim, a prilično sumnjivim biografijama, čiji su se značajni dijelovi odvijali u inostranstvu. Navodno, Arnaut je doktorirao pravo na čuvenom kalifornijskom univerzitetu Berkli, a onda za samo par sezona, od 2002. do 2005. godine, izgradio „vrhunsku“ advokatsku karijeru u SAD. Za gospodina Arnauta, sa nepobitnimsmislom za samoreklamu, tada je čuo i Haris Silajdžić, raniji bošnjački član Predsjedništva BiH, i imenovao ovog doživotnog „eksperta“ opšte prakse za svog savjetnika. Tu je proveo vrijeme od 2006. do 2010. godine, a onda ga je nepogrešivi instikt za političko preživljavanje odveo iz već umiruće Silajdžićeve Stranke za BiH u „nadpartijsku“ diplomatsku službu. I to ne svakakvu, već elitnu, u glavnom gradu Australije, Kanberi.
Međutim, rastrošnost koju je demonstrirao na toj adresi do 2014. nije mu, čak ni kod tolerantnih poslodavaca u Sarajevu, bila preporuka da zadrži odrednicu „njegova ekselencija“. Kada je ponovo stigao u matični grad, pristupio je SBB-u Fahrudina Radončića. Sa hedonističke tačke gledišta, nije pogriješio, jer je bez mnogo truda, odnosno sa simboličnim brojem glasova, dva puta ušao u Parlament BiH. Što nije bilo teško, jer ga je u obe prilike, i 2014. i 2018. godine, osnivač medijskog koncerna „Avaz“ i dvostruki ministar bezbjednosti BiH imenovao sa nosioca kompenzacione liste, pa na putu do mandata nije morao da se opterećuje tričarijama kao što je učešće u kampanji.
Ali, ne lezi, vraže. Arnautu se u jednom momentu „javlja“ da ni Radončić nije više dovoljno perspektivan za njegove visoke standarde, pa početkom 2020. napušta SBB i prelazi u Našu stranku. Oblačenje novog dresa nije moglo proći bez omanje afere, pošto Arnautu, logično, nije padalo na pamet da vrati mandat partiji koju je napustio. Iz SBB-a su se pozvali na Damirov potpis na notarskom ugovoru koji ga, navodno, obavezuje da u tom slučaju mora da plati pola miliona maraka. Arnaut se šeretski pravdao da nije mogao da potpiše takav ugovor, jer je na datum koji se nalazi na tom papiru bio na moru na Pelješcu. SBB je uzvratio najavom angažovanja grafologa, kako bi se potvrdila autentičnost dokumenta, a u čitavu priču se uključio i sam Radončić.
Njegovih par zapažanja uvjerljivo demistifukuju „velikog borca“ za prava običnih smrtnika. Iako je postao prilično poznat kao vatreni zagovornik ukidanja „bijelog hljeba“ za bh. parlamentarce, sve to zvuči kao jedna velika hipokrizija ako se kao tačne uzmu riječi lidera SBB-a da Arnautu ne bi trebalo da predstavlja problem vraćanje 500.000 KM stranci, jer je kao poslanik zaradio 770.000 maraka. Takođe, i zvanični razlog njegovog prelaska iz SBB-a u Našu stranku krajnje je diskutabilan. Arnaut je to javnosti predstavio kao posljedicu nezadovoljstva zbog koalicije SBB – SDA. Radončić tvrdi da je situacija daleko banalnija i da je razlaz počeo onog momenta kad mu se Damir požalio da njegova supruga Sanja, kao službenica Aerodroma u Sarajevu, na poslu ima probleme sa direktorom iz SBB-a. Zato je tražio od Radončića da ga ekspresno smijeni, a kada on to nije prihvatio, došlo je do „prekida filma“.
Dakle, sve je kod Damira Arnauta podložno promjenama, a konstantna je samo jedna dimenzija – odijum koji pokazuje prema Republici Srpskoj i, generalno, srpskoj strani na Balkanu. Iako voli da se predstavlja kao „prvoborac“ protiv SDA, to mu nije bila prepreka da 2017. obeća Bakiru Izetbegoviću svu moguću individualnu i kolektivnu podršku u neuspješnom pokušaju da izdejstvuje reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu povodom tužbe BiH protiv Srbije. Takođe, mada je imao karikaturalnu izjavu da je vlada „šestorke“ u Kantonu Sarajevo, okupljena oko SDP-a i SBB-a, bila „najbolja u BiH od Dejtona do sada“, te da je šteta što je srušena, to mu nije smetalo da istovremeno, krajem prošle godine, proglasi koalicionog partnera SDA, Željka Komšića, za „spasioca BiH“, jer je uslovio formiranje nove većine na tom nivou ANP-om i NATO-om. Kada se već pominje zapadna vojna alijansa, Arnaut je očito tretira kao efikasnu „vakcinu protiv RS“, pošto se ne tako davno izjasnio da „ne dolazi u obzir odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sve dok BiH ne postane članica NATO-a“.
I onda taj i takav Damir Arnaut volšebno postaje predsjednik Privremene istražne komisije za utvrđivanje stanja u pravosuđu BiH u okviru Parlamentarne skupštine, po svemu sudeći, zbog toga što su ovdašnji malograđani među političarima i dalje impresionirani njegovom takozvanom karijerom advokata u Vašingtonu, toliko impresivnom da je od nje vrlo brzo pobjegao hiljadama kilometara daleko, na brdoviti Balkan. Odmah nakon imenovanja, Arnaut se toliko uživio u novu ulogu da je ignorisao privremeni karakter ovog tijela. Za njega je riječ o vječnoj poziciji, a o tome s kakvom bizarnošću shvata taj posao govori bar jedan detalj.
Naime, iako deklarativno osuđuje svaku saradnju sa SDA kao „izdaju“, bio je vrlo obziran kada su ga pitali za insistiranje ove stranke da se premijer Fadil Novalić pusti iz pritvora nakon privođenja u aferi „Respiratori“.”Percepcija u javnosti je da je SDA stavila nedopustiv pritisak na pravosuđe i može biti da je stovrena percepcija da su odluke donesene zbog pritiska. Nadam se da nije tako, ali mi trebamo imati društvo gdje takve percepcije nisu moguće“, rekao je „prekaljeni diplomata“. I dok se u slučaju partije Bakira Izetbegovića „nada da nije tako“, riječnik namijenjen srpskim i hrvatskim činiocima vlasti na nivou BiH mnogo je direktniji.
Ni traga Arnautovim pokušajima da, kao predsjedavajući Istražne komisije, bar stvori privid objektivnosti i neutralnosti, što bi se očekivalo na takvoj funkciji. “Ništa se ne može promijeniti ukoliko građani na izborima ponovo budu birali ljude i politike koje dokazano utiču na pravosuđe”, bilo je sve što je Arnaut imao da kaže o SNSD-u i HDZ-u. Na taj način, pokazao je da upravo on tretira pravosuđe kao partijski instrument i da nema nikakav problem sa zakulisnim uticajem političara na sudije i tužioce, a da je jedini aspekt koji ga zanima tek to da li direktive dolaze od „naših“ ili „vaših“.
Sve u svemu, nema mnogo razloga da Damira Arnauta ozbljno shvati bilo koja iole informisana adresa na domaćoj pluralističkoj sceni. Zato je vrlo neobična lakoća s kojom je predsjednik najsnažnije opozicione stranke u koordinatama Banjaluke prihvatio Arnauta kao pouzdanog izvora informacija o nabavci respiratora u RS tokom vanrednog stanja. Legitimno je tražiti provjeru regularnosti ovih procedura, ali je i iracionalno očekivati pouzdanu asistenciju u takvom poduhvatu od osobe kakva je Damir Arnaut. Njegove „usluge“ garantuju samo ćorsokak ili kompromitaciju. A kada za njima posegne političar iz Srpske koji se ne tako davno rugao glavnom konkurentu ironičnom ocjenom da ga „političko Sarajevo mezi“, jasno je da je vrlo brzo dopustio da se i sam nađe na jelovniku.
(SB/banjaluka.net)
Oznake: Fadil Novalić
