KOLIKO VRIJEDE DIPLOME U SRPSKOJ Fakultet završe, naučeno ne znaju da primjene

Ako fakulteti u RS i BiH žele da zadrže studente, a visoko obrazovanje da ima svijetlu budućnost, moraće bitno da se mijenjaju.

Ocjena je to sagovornika Sprskainfo, koje smo pitali kakva je budućnost visokog obrazovanja, s obzirom na probleme sa kojima je već suočeno – pad broja studenata, upitno znanje sa svih ustanova, te pad povjerenja u kvalitet visokog obrazovanja i upotrebnu vrijednost diploma.

Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević ističe da trenutno stanje vidi kao poziv da se ubrzaju promjene.

– Prvenstveno visokoškolske ustanove i njihova rukovodstva moraju shvatiti da su sami odgovorni za svoj rad. Nerentabilne studijske programe treba ugasiti, a sredstva usmjeriti na naučno-istraživački rad, osnivanje instituta i restruktuiranje postojećih studijskih programa na način da ishodi učenja budu u potpunosti uporedivi sa ishodima učenja na takvim programima u Evropskom prostoru visokog obrazovanja. Nama treba modernizacija univerziteta u smislu nastavno-naučnih metoda prenosa znanja i ocjenjivanja, povećanje referenci nastavno-naučnog osoblja i povećanje sopstvenih prihoda univerziteta putem projektnih aktivnosti. Akademska zajednica je inertna; i dalje vlada mišljenje da Vlada mora finansirati većinu rashoda visokoškolskih ustanova, a nije tako u svijetu – ističe Malešević, ali smatra i da naš obrazovni sistem ni sada nije loš, odnosno da je i dalje po kvalitetu konkurentan evropskom, te da je znanje koje dobijaju studenti dobro.

Priče o tome da naše diplome nisu priznate u svijetu su, kaže, proizvoljne.

– Što se tiče pada povjerenja u visoko obrazovanje, do toga je u jednom trenutku moralo doći. To nije nužno loša pojava, ali je tržište moralo napraviti distinkciju između loših i dobrih univerziteta. Doći ćemo do jasne slike o tome čije diplome koliko vrijede. I tako treba da bude. Studije koje ne mogu da održe propisani evropski standard kvaliteta i održiv broj studenata treba da se ugase. Pri tome mislim na programe i na privatnim i na javnim visokoškolskim ustanovama – ocjenjuje Malešević.

Direktor Banjaluka koledža Mladen Mirosavljević ima nešto manje optimizma, ističući da je naš sistem obrazovanja pregazilo vrijeme, ali da, istovremeno, niko i ne pokušava da se uhvati u koštac sa suštinom problema. Odgovor o budućnosti se, kaže, nameće sam po sebi.

– Sistem obrazovanja je isti kao i prije 50 godina, s tim što je sada njegov kvalitet neuporedivo lošiji, a znanja koja se stiču na bilo kojem nivou obrazovanja su izuzetno malo primjenjiva u praksi. Ali ne može se govoriti ni o stanju, ni o reformi visokog obrazovanja, a da ne govorimo o reformi cjelokupnog školskog sistema. Iz osnovne škole u srednju prelaze učenici sa neupotrebljivim znanjem, a onda iz srednje škole na fakultete dolaze sa još lošijim znanjem. I onda se od visokoškolskih ustanova očekuje da iz njih izađu odlični stručnjaci iz svih oblasti – kaže Mirosavljević.

Dodaje da za bilo kakvu smislenu i utemeljenu reforma obrazovanja mora postojati i opštepolitički i društveni konsenzus, koji trenutno ne vidi.

Moramo da se uozbiljimo

– Naši univerziteti nisu otvoreni i nema prohodnosti, zbog čega su sve više prazni. To je neka vrsta pobune mladih, koji ne žele da se na njima iživljavaju ljudi koji neće dovoljno da rade, a nisu ni stimulisani da rade. Drugi problem je što nemamo nezavisne ocjene kvaliteta, a treći je pitanje tzv. institucionalne pravde, gdje siromašni moraju imati jednaka prava u obrazovanju kao najbogatiji. Ako se ne uozbiljimo, budućnost visokog obrazovanja je crna. Evropa će pokupiti sve naše studente – upozorava univerzitetski profesor Refik Šećibović.

(Valentina Mišljenović, Milkica Milojević)