KOLJA MIĆEVIĆ: Dante je po mnogo čemu ratni izvještač

Kolja Mićević, književnik i prevodilac svjetskog glasa te počasni građanin grada Banjaluka, kojem je ove sedmice uručen “Ključ grada”, u četvrtak uveče u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS), a u organizaciji Udruženja književnika Republike Srpske (UKRS), održao je književnu tribinu na temu “Dante svuda oko nas”.

Kako je istakao tokom predavanja – Dante polako osvaja Banjaluku, jer je u godinama iza nas Mićević predavanje o njemu različitim povodima držao u Narodnom pozorištu Republike Srpske, Banskom dvoru, Muzeju savremene umjetnosti, Dječijem pozorištu te je na red došla i Akademija.

“Sve je to bilo minijaturno i sve je to bilo u mrvicama. Tako sam doživljavao ta predstavljanja i uvijek mi je ostajao osjećaj da nisam dovoljno ponudio”, kazao je Mićević, koji je jednom prilikom o Danteu u Beogradu govorio punih 10 sati bez prekida, a bitno je pomenuti da je ove godine zapaženo predavanje o njemu održao i u Parizu, te da se ovim piscem posvećeno bavi od 1992. godine, kada je počeo da prevodi kapitalno djelo “Komedija”.

Prevodeći “Komediju”, kako je kazao, on je shvatio koliko zapravo malo znamo o Danteu, te koliko postoji pogrešnih tumačenja onoga što je pisao.

“On u svojoj ‘Komediji’ ima mnogo mjesta u kojima govori o djetetu. Slika Dantea koga mi zamišljamo kao nekog sudiju i čovjeka koji hoda i dijeli pravdu jeste potpuno pogrešna slika. On je, zapravo, jedno veliko dijete koje je zalutalo u šumu života i, bez susreta sa razumom koji je oličen u Vergiliju, on se uopšte ne bi snašao i ne bi mogao napraviti to veliko inicijacijsko putovanje”, kazao je Mićević, opisujući Danteovo putovanje kao spuštanje niz lijevak u vidu “Pakla”, zatim kao hod uz planinu, što je “Čistilište”, da bi najzad put završio u krugu, a to je “Raj”. Ta tri carstva, napominje, neophodna su da bi se shvatio Danteov put.

“Ko se zaustavi u ‘Paklu’ nije ništa shvatio. Nažalost, Dante je pomalo žrtva te nemogućnosti da se čita dalje od ‘Pakla'”, rekao je Mićević.

Kako je objasnio, on je “Komediju” bez pridjeva “božanstvena” preveo i na francuski i na srpski jezik.

“Kad sam studirao i kad nisam poznavao original, mislio sam da je ‘Božanstvena komedija’ sjajan naslov, međutim kada sam počeo da prevodim rekao sam da ću da skinem taj pridjev i tako sam postupio, jer taj pridjev baca krivu svjetlost na čitavo djelo i on u originalu ne postoji, nego je podmetnut da kupi publiku”, istakao je Mićević, napomenuvši da je Danteova vrhunska umjetnost u tome što voli da sakrije i što voli da pokaže stvari.

Istraživači i istoričari književnosti prije njega, kako je pojasnio, pronašli su u “Komediji” dva jasno istaknuta akrostiha, akrostih kojim počinje “Čistilište” i kojim počinje “Raj”. Mićević je, međutim, našao i skriveni akrostih ‘Pakla’, tvrdeći da je Dante bio sav u brojkama i da je trojstvo kod njega u svakom obliku neophodno, i u onom religioznom i u artističkom.

“‘Komedija’ počinje tercinama, strofama od po tri stiha. Ako pročitate početna slova prve, druge i treće tercine, vi dobijete riječ ‘Nati’ i tu su se zaustavili neki istražioci i govorili da ta riječ ne znači ništa. Međutim, oni nisu shvatili Danteov postupak. On nije nastavio akrostih silazeći dolje, nego ulazeći u sljedeći stih, i onda dobijete riječ ‘Natio’ koja označava naciju, odnosno narod”, naveo je Mićević, pojašnjavajući zbog čega je ova riječ za Dantea bila bitna.

Kao što je poznato, on je imao neobičnu sudbinu da napusti svoj grad Firencu u vrijeme kada su političke strasti ovdje dovedene do vrhunca.

“Dantea je zanimao kompletni univerzum koji je mogao da sagleda, ali on je pričao i o svakodnevnom dešavanju. Dante je po mnogo čemu izvještač sa bojišta, ratni izvještač. Vrlo često on izvještava o stvarima koje su se upravo desile. On nije hroničar u stilu pravih hroničara, ali u stihu kondenzuje događaje na krajnje veličanstven i pjesnički način”, istakao je Mićević, koji je pričao o Danteovoj političkoj karijeri i stranačkim prilikama, odnosno neprilikama u koje je upadao i koje nisu samo fenomen našeg vremena.

(Nezavisne)