KOLJA PEJAKOVIĆ: Do sada nisam igrao u TV noveli, ali sam uživao snimajući “Hotel Balkan”

Nikada nije igrao u TV noveli i nikada u toj mjeri prepotentnog, umišljenog čovjeka. Ipak, reditelj, scenarista, glumac i muzičar Nikola Pejaković Kolja priča da je uživao u ulozi nadmenog slastičara Slađana u telenoveli “Hotel Balkan”.

Uz to, upravo je na osnovu njegove, kako kaže, pričice nastao scenario za ovaj serijski projekat “Telekoma Srbija” i “Bosonoga produkcije”, koji će od ponedjeljka, 21. septembra, biti emitovan na RTS, a potom i na Superstar TV kanalu i RTV BN.

“I Saša Karanović, reditelj, i Nebojša Romčević, pisac, uspjeli su da jednu klasičnu TV formu odvedu u dublju vodu, odnosno, podignu standarde”, navodi, između ostalog, Pejaković o ovom ostvarenju, koje je proteklih mjeseci snimano u filmskom studiju “Bosonoga produkcije” u Velikom Blaškom, nadomak Banjaluke.

Serija “Hotel Balkan” je regionalni projekat. Iako nije usamljen primjer te vrste, smatrate li da se njime Banjaluka dodatno pozicionirala na regionalnoj filmskoj sceni?

Svaki novi projekat “Bosonoga produkcije” je korak ka konačnoj pobjedi, to jest, uspostavljanju činjenice da je Banjaluka, Republika Srpska, regionalni filmski centar.

Radi se o telenoveli, formatu koji je posljednjih godina i na ovim prostorima popularizovan, ali je ovaj put, čini se, pomjerena granica i u dramskom i u estetskom smislu. Da li je to i bio jedan od ciljeva ekipe okupljene oko ovog serijskog projekta?

Apsolutno! Naši ciljevi i planovi vezani su za produkciju TV serija, filmova i drugih TV formata. Način na koji radimo, od ideje do realizacije, podrazumijeva jedan te isti – visok zanatski nivo. Bilo da se radi o popularnim TV formama kao što su TV novele ili ozbiljne dramske serije koje imaju i komercijalni i festivalski život. Sve radimo najbolje što možemo i bez kompromisa koji mogu da utiču na kvalitet.

Scenario je nastao prema Vašoj priči, a kako je nastala Vaša priča?

To je zaista bila samo pričica na nivou sinopsisa. Ona jeste bila osnova za dalje, ali Nebojša Romčević preuzeo je priču i stvorio svoj svijet, svoje likove i zaplete, ja sam mu bio samo mala, gotovo neprimjetna, inspiracija.

Za potrebe snimanja sprovedena su i istraživanja pojedinih istorijskih lokaliteta u Banjaluci. Da li gledaoci mogu očekivati i neka iznenađenja o tom gradu, njegovim ljudima?

Banjaluka je u centru naših tema i tematskih krugova. I svakako ćemo se i dalje baviti istraživanjem i namaštavanjem priča o ovom gradu i ovim krajevima.

U seriji Vas gledamo i u ulozi, za naše prilike poprilično umišljenog i nadmenog slastičara. Da li hoćete da kažete da u svakoj, pa i ovdašnjoj čorbi mora biti i prstohvat prepotentnog začina?

Izgleda. Nikada nisam igrao u TV noveli i nikada nisam igrao nekog u toj mjeri prepotentnog, umišljenog čovjeka, tako da je baš bilo zanimljivo. Uživao sam.

Ko su zapravo i kakvi su ljudi koje srećemo u “Hotelu Balkan”?

To je, čini mi se, pitanje za Nebojšu Romčevića. On je zaista i svojim iskustvom i svojim znanjem uspio da izvaja niz zanimljivih likova. Ovo je početak saradnje “Bosonoge” sa jednim od najvećih naših živih dramskih pisaca i nadam se da će se ta saradnja i nastaviti.

A koliko je njihova priča bliska svima nama, običnim ljudima, gledaocima?

Sapunice, TV novele, imaju tu magičnu privlačnost i velika većina gledalaca fanatično se veže za likove i radnju, poistovjećujući se s njima, i dobro shvatajući kroz šta likovi prolaze. Vjerujem da će to biti slučaj i sa našom serijom.

Šta mislite, zbog čega će serija “Hotel Balkan” biti upamćena, osim što nam stiže u jednoj zaista turbulentnoj godini, prepunoj izazova?

Upravo zbog toga što su jedan tipičan žanr, jednu već viđenu i jasnu TV formu predstavili na malo drugačiji način. I Saša Karanović, reditelj, i Nebojša Romčević, pisac, uspjeli su da jednu klasičnu TV formu odvedu u dublju vodu, odnosno, podignu standarde.

Treba li nam više ovakvih projekata i jesmo li uopšte, kao društvo, kao sistem, spremni da podržimo slične kreativne ideje i napore?

Ovdje se radi o poslu, o nečemu što ima svoju vrijednost i tu važe pravila kao i za svaku drugu novostvorenu vrijednost. Naše društvo i dalje na biznis gleda kao na “kupi jeftino – prodaj skupo”, kao na trgovinu. Vrlo malo je preduzeća koja od ničega prave nešto, koje prave vrijednost od nule. Nas bi trebalo da podrže više nego bilo šta drugo, ali… Naše je da radimo, a sve ostalo će doći ili neće.

Hoće li umjetnost preživjeti aktuelnu globalnu krizu i kako joj u tome možemo pomoći?

Bez duha nema života. Ako ljudi misle da mogu bez muzike, pozorišta, filma, knjige, slika – neka žive tako. Ja znam da nikada, nijedno društvo, nije moglo da preživi bez umjetnosti, pa neće ni ovo.

(SB/banjaluka.net)