Komentar: Fali mi “Esplanada”

Ako do sad niste probali zagorske štrukle u zagrebačkom hotelu “Esplanada”, puno ste propustili. Koštaju 124 kune ili oko 16 eura, ako se gleda u novcu, a ako volite Zagreb vrijede puno više.

Valjda to dođe godinama, da se čovjek navikne na pojedina mjesta, pa mu ugodno, dobro i lijepu tu. Tako se upravo osjećam kad pijem zeleni čaj u bifeu “Esplanade” ili ručam u restoranu “Bistro”.

Jednom, davno, Igor Mandić (za ove mlađe ima Google, jer mi se sad ne da pisati fusnota ko je Igor Mandić) mi je pričao kako nikad neće shvatiti Zagrepčane što u širokom luku zaobilaze “Bistro”, a naguravaju se po periferiji u kafanama “na janjetini i žuji”.

Nekako se slučajno zadesilo da sam sa Denisom Kuljišom (ima Google) uglavnom sjedio za stolom u ćošku bifea za kojim je, eto, i Miroslav Krleža u svoja vremena volio kafu popiti. Tako bi Denis i ja, pa nekih 15 godina, kad god bi me put vodio u i kroz Zagreb, a bar mjesečno jednom, nekoliko sati guštali u “Esplanadi”.

I kroz taj bife, ljude koji su dolazili u njega, sa kojim sam sjedio i pričao, bistrio medije i politiku, zavolio sam Zagreb.

Isto kao što volim “Ritz” ili “Plahutu” u Beču ili kao “Moskvu” u Beogradu.

Ima, kažu, jedan profesor koji se ovih dana zavrtio u medijima sa tvrdnjom da su za Draška Stanivukovića glasali Banjalučani koji su išli piti “kafu u Zagreb”.

I ništa mi drugo ne pada na pamet osim one narodne – “nema budale do školovane budale”.

(Dragan Jerinić)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno