Politika 20.01.2021.

Komentar: Magareća klupa

ČITANJE: 3 minute

Tamo nekada davno, u ona sretna vremena kada su istinski socijalisti zemljom upravljali nekako je sve imalo više smisla.

Ovo *sretna se odnosi na ove 50 + što se sa nostalgijom sjećaju vladavine samoupravnog radničkog naroda, i nadam se da mi sadašnji demokrati neće nešto za zlo uzeti zbog te jedne opisne riječi.

Jeste bio je to jednopartijski sistem, poštovala se više država, dosta si toga smio, ali dosta toga je bilo zabranjeno. Ali uhvati čovjeka opet nekakva sjeta kad odgleda arhivski dokumentarac ili nekakav prašnjavi album.

Krajem prošle godine u zvorničkoj “Alumini” prelistao sam njihov arhivski foto kolaž o izgradnji tog giganta koji i danas hrani gotovo polovinu te regije. Zlata vrijedna fabrika za Republiku Srpsku. E na tim fotografijama ko hoće može sve da vidi, kako se nekad vodila i gradila država.

Tadašnji “Birač”, sedamdesetih godina kao dio “Energoinvesta”, sa livade je izgradila samoupravna vlast kreditom od tadašnjih 800 miliona dolara, a koji je bivšoj državi dao opet bivši Sovjetski Savez. Ako hoćete može se reći i braća Rusi. U današnjim novcima, po gruboj računici, to bi bila investicija od dvije milijarde eura. A da, kredit se nije vraćao u novcu, već u robi, odnosno sve što bi se proizvelo glinice otišlo bi u skladište u daleki Sibir da sačeka neku bolju tržišnu cijenu.

I danas je “Alumina” uspješno preduzeće, prošle godine je bila drugi izvoznik iz BiH, a zapošljava na hiljade radnika, što direktno u fabrici, što po preduzećima koja su na nju naslonjena. Niko to od ovdašnjih medija nije objavio do Banjaluka.net. Valjda to nije zanimljivo i nema dosta klikova po portalima, pa se urednici teže odlučuju da takve vijesti puštaju.

Tako se, eto, nekad gradilo i radilo da i generacije koje su došle imaju od čega živjeti.

Ne znam, teško je shvatiti prostom čovjeku, šta se to u ovih decenija desilo da se u ovim mlađim naraštajima što državom evo upravljaju izgubio osjećaj za životnu realnost. Šta ima, a šta nema smisla i reći ili uraditi. Kao da ništa vlastitim rukama nisu napravili i kao da su bili najlošiji đaci u školi. Oni što su ih učitelji vazda na magareću klupu, onu zadnju u učionici slali zbog lošeg vladanja i ocjena. Ili je i ta klupa samo plod sjećanja.

Ništa od ovog vjerovatno ne bih napisao da se u Banjaluci ovih dana nije svečano puštala u upotrebu modernija klupa sa nadatrešnicom na autobuskom stajalištu.

Kako će se ispostaviti nije to obična klupa, već ona ima solarne panele, utičnicu da napuni mobilni telefon i ekran na kojem se vrti red vožnje. Kako kažu, taj projekat, a klupa je jebiga ko bi ga znao ispalo veliki banjalučki projekat, je započeo bivši, a otvorio sadašnji gradonačelnik.

Velika se medijska prašina oko toga digla. Dva, tri dana su se oko toga pisala saopštenja, izjave davale čija je veća zasluga, bivših što su počeli i našli nekoliko hiljda eura za njega, ili sadašnjih što im je eto poslije izbora zapalo da svečano promovišu “digitalnu klupu”.

Opet, teško je razumjeti da nema baš niko od tih njihovih PR stručnjaka da puvuku i jedne i druge za ruku i onako dobronamjerno šapnu: “Nema se tu šta ni otvarati, a još manje šta svađati. Sramota je to, velika sramota”.

(D.J.)