KOMENTAR: Možda su ljudi iskreni?
Sramno korištenje bolnog stanja u bratskoj Crnoj Gori, za lične poene koji dolaze iz tabora opozicije u RS pokazuje da određeni ljudi (žena i muškarac) jezuitsko-lojalističkim principom pokušavaju da se pokažu kao veliki revnitelji i patriote.
Znajući da im nije uspjelo skandalozno unižavanje entitetskih institucija u pridobijanju povjerenja naroda, kao i to da im nije porastao rejting omalovažavajući neistomišljenike… ostalo im je samo jedno. Oni danas žele da pokažu kako su veći katolici od pape, branitelji Crkve i vjere, u tolikoj mjeri revnosni da duhovnost brane od onih koji su nosioci te duhovnosti.
I sve bi to moglo nekako da se „svari“ da to dolazi iz nekih hrišćanskih pobuda, ali ovdje je očito da njihove namjere nisu časne, a još manje pravoslavno-hrišćanske.
Još nismo čuli, a hvala Bogu ni vidjeli, da istinski pravoslavni hrišćani prave i pripremaju skandale, zavjere i prevrate jer toga nije bilo u istoriji Pravoslavlja.
Vidimo da ga nema ni u Crnoj Gori gdje se sve događa u mirnom i dostojanstvenom molitvenom hodu. Ali, očito da naši opozicioni revnitelji znaju za ono „pravoslavlje“ koje nije poznato čak ni svim članovima njihove partije. Odnosno nije poznato ni onim njihovim (revnitelja) dobrim i čestitim stranačkim kolegama koji svoje karijere i živote ne temelje na finis santificat media.
Daj Bože da smo u krivu, to bi nas sve obradovalo. Možda tako i bude. Moguće je da se svi iznenadimo kada vidimo Jelenu i Draška kako, poput mitara stoje u hramu i mole se na nedjeljnim i prazničnim službama, kako podižu svoj glas za vječne hrišćanske vrijednosti, kako traže da se u skupštinskoj menzi ima služiti samo posna hrana u toku dvijestotine i kusur dana koliko se posti u godini.
Pa onda kako njih dvoje postaju perjanice „Hrišćanske zajednice“ tj. „bogomoljačkog pokreta“. A kako stvari stoje i koliko revnosti pokazuju, ne treba da nas iznenadi i da se zamonaše.
Da nije tragično, bilo bi komično. Pa dokle ide ta ljudska pohlepa…? Ima li ko da objasni tim mladim ljudima da su u laži kratke noge. Da narod nije baš toliko naivan. I da čuvaju svoje dostojanstvo, dok ga još makar malo imaju. Trebaće im uz Božiju pomoć još dugo.
Uzdajući se da njihovo interesovanje kad je u pitanju Pravoslavna Crkva i Svetinje Crne Gore seže i duboko unazad onda bi bilo dobro da sjete riječi jednog pravoslavnog mitropolita te Crkve koji kaže: Svako je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.
Ako oni slučajno nisu napisali ono pismo o rušenju blagoslovenog poretka jedne eparhije, da bi se „pomoglo“ drugoj eparhiji te Jedne Svete Saborne pomjesne SPC, onda ni ovaj tekst ne postoji. Da ne bude sutra, kao do sada, mi to nismo napisali i rekli. Neka se zna da i za ovo isto važi.
Nećemo tražiti da, ovi potencijalni podvižnici i sveci, nabrajaju Svetinje u kojima nisu bili, a sagrađene do 1918. po Crnoj Gori, ali ćemo ih moliti da, zbog sebe i eventualnih njihovih birača u buduće budu iskreni. Jer iskrenost ljudi vole i prepoznaju.
I molimo vas nemojte se zamonašiti, volimo da vas gledamo, ponekad!
(banjaluka.net)
