Politika 22.06.2021.

KOMENTAR: Ne znam ima li nam spasa?

ČITANJE: 2 minute

Ne znam ima li nam spasa? Ili smo svi zajedno u ovoj državi zarobljeni u spirali nesporazuma i istorijskih nepravdi. Ne bih koristio riječ “mržnja”, jer ne želim uopšte razmišljati o nekom ko može da mrzi jedan narod ili samo jednog čovjeka, jer pripada nekom drugom narodu i vjeri.

Trudim se, pokušavam da razumijem i političare koji povlače popularne ili nepopularne poteze, govoreći ono za šta pretpostavljaju da se većini u njihovom narodu sviđa.

Shvatam potrebu takvih likova da se dodvore svom glasačkom tijelu, političkom šefu ili skupe par lajkova po profilima na društvenim mrežama.

Ono što nikada neću moći da shvatim jeste to da ovdašnji političari, i to uglavnom oni u pokušaju, nemaju osnovnu kulturu i pristojnost. Što bi rekli pametniji – kućno vaspitanje. A ono bi nalagalo da se trebaju vrednovati osnovne ljudske i civilizacijske, a onda i savremene demokratske vrijednosti.

Danas je Banjaluku posjetila Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, na poziv gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. Lijep, normalan i potreban susret koji je imao za cilj da pokaže da mladost, ljudi, građani, Srbi, Bošnjaci i Hrvati iz Banjaluke i Sarajeva trebaju i moraju da sarađuju, pričaju, posjećuju se i druže se.

Kome normalnom, ko želi da ovdje u Banjaluci živi, radi i odgaja svoju djecu smeta ova ljudska, da ne kažemo politička poruka, koju su danas poslali Benjamina i Draško?

Nisu li ti mladi ljudi već samim svojim funkcijama, sa njenih 31, a njegovih 28 godina, već puno toga uradili u životu? A tek su na pocetku i zakoračili u njega.

Niti je Benjamina stavila ploču na sarajavsku vijecnicu na kojoj su Srbi oznaceni kao agresori, niti je Draško mogao na bilo koji način uticati na tragedije Bošnjaka tokom rata.

Ne mogu njih dvoje, odnosno ne mogu naša djeca nositi teret naše zajedničke prošlosti, i srpske i bošnjačke i hrvatske, naših istorijskih krvoprolića i žrtava.

Oni su uradili ono što su jedino i mogli – sastali se, pričali, razmjenili poklone i poslali poruku da se okrenemo i zakoračimo u budućnost, da bi lakše podnijeli težinu prošlosti.

(D. J.)